Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Britanska dugodlaka mačka (British Longhair)
Upoznaj pasminu

Britanska dugodlaka mačka (British Longhair)

Felis catus

  • Stan
  • Početnici

Britanska dugodlaka mačka dugodlaka je varijanta britanske kratkodlake mačke, nastala križanjem s perzijskom i angorskom mačkom, s kojom dijeli isti miran temperament i zbijenu tjelesnu građu. Neke krovne organizacije, poput TICA-e, priznaju je kao zasebnu pasminu, dok je druge, primjerice GCCF, vode kao vlastitu registracijsku kategoriju usko povezanu s britanskom kratkodlakom mačkom. Zbog poludugačke dlake zahtijeva više njege od kratkodlakog srodnika, a dijeli i njegove poznate zdravstvene rizike poput hipertrofične kardiomiopatije i policistične bolesti bubrega.

Dijeli

Zahtjevnost njege

3/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

2/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Češljanje nekoliko puta tjedno, kontrola težine, redoviti pregledi srca i bubrega

Brzi pregled pasmine

Status u Europi
Prisutna u Europi
Komu je namijenjena
Mirne obitelji, starija djeca, prvi vlasnici mačaka
Stan
Da
S djecom
Uvjetno
S drugim vrstama
Uvjetno
Za početnike
Uvjetno
Tip
dugodlaka
Porijeklo
Velika Britanija
Životni prostor
Prikladna za stan, treba redovito češljanje i mirnu okolinu
Aktivnost
2 / 5
Njega
3 / 5
Životni vijek
12 – 16 godina
Veličina
Velika
Težina
3.0 – 8.0 kg

O pasmini

Britanska dugodlaka mačka nije samostalna pasmina u klasičnom smislu, već dugodlaka inačica britanske kratkodlake mačke - ista zbijena, 'plišana' građa tijela i isti miran temperament, samo s duljom, poludugom dlakom. Dlaka potječe od križanja britanskih kratkodlakih mačaka s perzijskim (a prema nekim izvorima i angorskim) mačkama, koje su uzgajivači u prvoj polovici 20. stoljeća koristili za poboljšanje oblika glave i gustoće dlake. Budući da se gen za dugu dlaku nasljeđuje recesivno, dugodlaki mladunci povremeno se rode i naizgled kratkodlakim roditeljima koji oboje nose skrivenu kopiju gena. Krovne organizacije različito tretiraju status pasmine: neke je vode kao zasebnu pasminu, druge kao registracijsku varijantu kratkodlakog srodnika.

Podrijetlo dugačke dlake

Duga dlaka kod britanske mačke nije izvorna značajka pasmine, već posljedica namjernog križanja s perzijskim mačkama (prema podacima proizvođača Purina i s angorskim), koje su uzgajivači koristili za poboljšanje oblika glave i gustoće dlake britanske kratkodlake mačke. Dugodlaki mladunci dugo su jednostavno uključivani u uzgoj perzijskih mačaka, a britanska dugodlaka mačka kao prepoznatljiva 'bočna grana' uspostavila se tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Genetski je riječ o mutaciji gena FGF5 koja produljuje rastnu fazu dlake; nasljeđivanje je recesivno, pa se dugodlaki mladunac može roditi i dvama kratkodlakim roditeljima koji nose skrivenu kopiju gena - to potvrđuje i registracijska politika britanske udruge GCCF, koja takve kratkodlake nositelje gena posebno označava u rodovniku.

Priznanje kod udruga

Status pasmine razlikuje se među udrugama, stoga je pri traženju informacija vrijedno provjeriti na koju se udrugu izvor odnosi. Američka udruga TICA dugodlaku inačicu vodi kao zasebno priznatu pasminu pod imenom British Longhair. Britanski GCCF ima za nju vlastitu registracijsku politiku (British Longhair, kratica BLH), no njome upravlja isti odbor za pasminu kao i kratkodlakom inačicom te dopušta međusobno parenje s britanskom kratkodlakom mačkom - riječ je dakle o usko povezanoj, ali formalno zasebnoj registracijskoj kategoriji, ranije nazivanoj 'British Shorthair Variant'. Američka CFA dugu dlaku kod britanske mačke uopće ne priznaje: službeni standard britanske kratkodlake mačke izrijekom navodi 'predugačku ili čupavu dlaku' kao grešku. Zbog te razjedinjenosti pasmina se u različitim izvorima pojavljuje i pod imenima Lowlander ili Britanica.

Narav i temperament

Temperament je kod obiju duljina dlake jednak jer je riječ o istoj uzgojnoj populaciji. Britanska dugodlaka mačka smatra se mirnom, uravnoteženom i samostalnom - nije pretjerano glasna ni nametljiva, no rado potraži blizinu obitelji pod vlastitim uvjetima. Dobro podnosi samostalnost tijekom dana, što je čini prikladnom za kućanstva u kojima netko nije stalno kod kuće. Prema djeci i drugim kućnim ljubimcima uglavnom je strpljiva, no draži su joj mirnija djeca i postupno upoznavanje s drugim mačkama, dok se sa psima i kunićima, prema iskustvima uzgajivača, obično dobro slaže.

Njega dlake

Glavna praktična razlika između dviju inačica je njega dlake. Britanska kratkodlaka mačka treba tek povremeno češljanje, dok se gusta, poludugačka dlaka dugodlake inačice brže filca, osobito oko vrata, na trbuhu i iza ušiju, pa se preporučuje češljanje nekoliko puta tjedno, a u sezonama izraženijeg linjanja u proljeće i jesen još češće. Ipak, riječ je o znatno manje zahtjevnoj njezi nego kod perzijske mačke, koja treba svakodnevno češljanje cijeli život - britanska dugodlaka mačka stoga se često opisuje kao kompromis između dugodlake ljepote i relativno održive njege.

Zdravlje i nasljedni rizici

Budući da je riječ o istoj uzgojnoj populaciji kao kod britanske kratkodlake mačke, dugodlaka inačica dijeli i njezine poznate nasljedne rizike. Danska studija (Granström i sur., 2011) probirnim je pregledom 329 britanskih kratkodlakih mačaka otkrila hipertrofičnu kardiomiopatiju kod 20,4 % mužjaka i 2,1 % ženki, što je dovelo do obveznog kardiološkog probira rasplodnih mužjaka u okviru danske udruge Felis Danica; jer je riječ o istoj genetskoj osnovi, rizik se smatra relevantnim i za dugodlaku inačicu, iako je studija provedena na kratkodlakoj populaciji. Britanski GCCF u svojoj registracijskoj politici za britansku dugodlaku mačku dodatno propisuje posebnu shemu testiranja na policističnu bolest bubrega (PKD1) - nasljedni oblik koji je inače najpoznatiji kod perzijske mačke, a u pasminu je vjerojatno ušao upravo križanjem s perzijcima. Pasmina je zbog mirne naravi i sklonosti lijenosti sklona i prekomjernoj tjelesnoj težini, što dodatno opterećuje srce i zglobove.

Građa tijela i aktivnost

Britanska dugodlaka mačka zadržava jednako zbijeno, mišićavo tijelo okrugle glave i širokih obraza kao kratkodlaka inačica, a duga dlaka je vizualno čini još 'plišanijom'. Odrasle mačke teže otprilike od 3 do 8 kg, mužjaci su obično vidljivo krupniji od ženki, a tjelesno sazrijevaju tek u dobi od tri do pet godina. Riječ je o jednoj od mirnijih i manje aktivnih pasmina - radije odmara i promatra nego što se penje i lovi, što je dodatan razlog zašto je kontrola tjelesne težine važan dio brige o njoj.

Kome je prikladna

Zbog mirne, nezahtjevne naravi uzgajivači i stručni izvori često je preporučuju i manje iskusnim vlasnicima mačaka, no dugodlaka inačica toj jednostavnosti dodaje obvezu redovitog češljanja i svijest o nasljednim zdravstvenim rizicima koje valja pratiti kod veterinara. Prikladna je za stanove i kućanstva bez stalne prisutnosti ukućana, a dobro se slaže i s mirnijom djecom te psima i kunićima, dok uz postupno upoznavanje uspješno živi i s drugim mačkama.

Temperament

mirna, samostalna, ljubazna, strpljiva, nezahtjevna

Komu je namijenjena

Mirne obitelji, starija djeca, prvi vlasnici mačaka

Životni prostor

Prikladna za stan, treba redovito češljanje i mirnu okolinu

Njega

Češljanje nekoliko puta tjedno, kontrola težine, redoviti pregledi srca i bubrega

Prednosti i mane

Prednosti pasmine

mirna je i nezahtjevna za svakodnevno druženje, prikladna za stanove i dulju odsutnost tijekom dana, ima lijepu poludugu dlaku bez zahtjevnosti perzijske mačke

Na što paziti

treba redovito tjedno češljanje i dodatnu pažnju u sezoni linjanja, sklona je debljanju uz premalo kretanja, nasljeđuje rizik od hipertrofične kardiomiopatije i policistične bolesti bubrega

Napomene

Budući da se duga dlaka nasljeđuje recesivno, dugodlaki mladunac može se roditi i dvama naizgled kratkodlakim roditeljima ako oboje skriveno nose kopiju gena - zato GCCF takve kratkodlake nositelje posebno označava u rodovniku.

Česta pitanja

Po čemu se britanska dugodlaka mačka razlikuje od britanske kratkodlake mačke?

Razlikuje se prije svega po dlaci - britanska dugodlaka mačka ima poludugu, gušću dlaku umjesto kratke i guste dlake srodnice, dok su građa tijela, glava i temperament isti. Duga dlaka potječe od križanja s perzijskim mačkama, a nasljeđuje se recesivno, pa se dugodlaki mladunac može roditi i dvama kratkodlakim roditeljima. U praksi to znači prije svega više češljanja, dok su zdravstveni profil i narav kod obiju inačica jednaki.

Koliko često treba češljati britansku dugodlaku mačku?

Preporučuje se češljanje nekoliko puta tjedno, a u sezonama proljetnog i jesenskog linjanja i češće, jer se gusta poludugačka dlaka lako filca oko vrata, na trbuhu i iza ušiju. To je znatno manje zahtjevno nego kod perzijske mačke, kojoj je potrebno svakodnevno češljanje cijeli život, ali ipak znatno više nego kod kratkodlakog srodnika, kojem je dovoljno tek povremeno češljanje.

Dijeli li britanska dugodlaka mačka zdravstvene rizike s kratkodlakim srodnikom?

Da, jer je riječ o istoj uzgojnoj populaciji. Danska studija otkrila je hipertrofičnu kardiomiopatiju kod otprilike petine mužjaka britanske kratkodlake mačke, što je dovelo do obveznog kardiološkog probira rasplodnih životinja; isti rizik smatra se relevantnim i za dugodlaku inačicu. GCCF dodatno za britansku dugodlaku mačku propisuje testiranje na policističnu bolest bubrega, nasljedni rizik koji je u pasminu vjerojatno ušao križanjem s perzijskom mačkom.

Je li britanska dugodlaka mačka prikladna za obitelji s djecom?

Uglavnom da, jer se smatra strpljivom i mirnom mačkom, no više joj odgovaraju starija, mirnija djeca nego kaotično, bučno okruženje s puno posjeta. Dobro se slaže i sa psima i kunićima, dok se s drugim mačkama u kućanstvu preporučuje postupno upoznavanje.

Je li britanska dugodlaka mačka službeno priznata pasmina?

Ovisi o udruzi. TICA je priznaje kao zasebnu pasminu pod imenom British Longhair, GCCF je vodi kao vlastitu registracijsku kategoriju usko povezanu s britanskom kratkodlakom mačkom (ranije nazvanu 'British Shorthair Variant'), dok je CFA uopće ne priznaje i u svom standardu smatra je greškom. Zato je pri čitanju izvora vrijedno provjeriti na koju se udrugu odnose.

Otkuda potječe duga dlaka kod ove mačke?

Od namjernog križanja britanskih kratkodlakih mačaka s perzijskim (a prema nekim izvorima i angorskim) mačkama u prvoj polovici 20. stoljeća, kojim su uzgajivači poboljšavali oblik glave i gustoću dlake. Dugodlaki mladunci dugo su završavali u uzgoju perzijskih mačaka, a kao prepoznatljiva dugodlaka inačica britanske mačke uspostavila se tek u drugoj polovici stoljeća. Genetski je riječ o mutaciji gena FGF5 koja produljuje rastnu fazu dlake.

Srodne pasmine

Podaci o pasmini uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i fotografije

Fotografije