Balijska mačka

O pasmini

Balijska mačka nije pasmina s otoka Bali, nego dugodlaka inačica sijamske mačke nastala u Sjedinjenim Državama sredinom 20. stoljeća. Riječ je o vitkoj, razgovorljivoj i iznimno privrženoj mački sa svilenkastom jednoslojnom dlakom bez podlake te dugim, repom nalik perjanici. Ime je dobila po gracioznosti balijskih plesača, a ne po zemljopisnom podrijetlu – zato podatak o podrijetlu na ovoj stranici navodi SAD odnosno tajlandsku rodoslovnu liniju iz koje pasmina zapravo potječe.

Povijest pasmine

Dugodlaki mladunci povremeno su se pojavljivali u leglima sijamskih mačaka još od početka 20. stoljeća, no uzgajivači su ih isprva izdvajali kao nestandardne. Sredinom 20. stoljeća namjerno su ih počele uzgajati Marion Dorsey (uzgajivačnica Rai-Mar, Kalifornija) i Helen Smith (uzgajivačnica Merry Mews, New York), koje su u njima prepoznale potencijal za samostalnu pasminu. Helen Smith predložila je ime "balijska" (Balinese) jer joj se činilo da se mačke kreću jednako gracilno kao plesači s otoka Bali – ne zbog ikakve stvarne veze pasmine s Balijem. Kasnija uzgajivačica Sylvia Holland (Holland's Farm Cattery) od kraja 1950-ih presudno je oblikovala tipsku ujednačenost pasmine i vodila napore za priznanje. CFA je pasmini 1967. dodijelila privremeni status, a 1970. i puni prvakinjski (championship) status.

Balijska i sijamska mačka

Genetski je balijska mačka u velikoj mjeri dugodlaka sijamska mačka: dijeli istu tjelesnu građu, klinastu glavu, izražene uši i uzorak boja na točkama (seal, chocolate, blue, lilac te dodatne boje kod inačice javanske/Javanese). Razlika je prvenstveno u duljini dlake i obliku repa – balijska ima srednje dugu, svilenkastu jednoslojnu dlaku bez podlake i prepoznatljiv rep nalik perjanici, dok je sijamska kratkodlaka. CFA u svom službenom opisu balijsku mačku opisuje kao "nešto manje razgovorljivu od sijamske", no i dalje izrazito komunikativnu – razlika je dakle u nijansi, a ne u temeljnoj naravi. Budući da je riječ o blisko srodnim pasminama, za balijsku mačku vrijede slične zdravstvene i ponašajne napomene kao za sijamsku.

Izgled i dlaka

Tijelo je vitko i mišićavo, dugih linija i klinastog oblika glave. Oči su bademaste i duboko plave, uši velike i šiljaste. Dlaka je srednje duga, fina i svilenkasta, bez pahuljaste podlake, pa se ne uvija i slabije filca – tjedno češljanje obično je dovoljno. Rep je dug, tanak i prekriven duljim dlakama koje stvaraju prepoznatljiv izgled nalik perjanici.

Temperament

Balijska mačka razgovorljiva je, znatiželjna i iznimno privržena ljudima – prema opisu CFA riječ je o mački koja "rado sudjeluje" u svakodnevnim aktivnostima i održava stalan "razgovor" s vlasnikom, od prediva do glasnog upozoravanja kad joj nedostaje pažnje. Inteligentna je i brzo uči donositi igračke te druge trikove, a jednako rado provodi vrijeme u krilu. Slabo podnosi dugotrajnu samoću i treba redovito društvo te mentalnu stimulaciju, inače može postati destruktivna.

Zdravlje

Balijska mačka općenito se smatra zdravom pasminom, no poput sijamske opisani su slučajevi razrokosti i preloma na repu koji potječu iz zajedničke genetske osnove. Budući da pripada "sijamskoj" skupini pasmina, Sveučilište Kalifornije u Davisu (UC Davis Veterinary Genetics Laboratory) svrstava balijsku i javansku mačku među pasmine kod kojih ima smisla genetsko testiranje na mutaciju CEP290, koja uzrokuje kasno nastupajuću progresivnu atrofiju mrežnice (PRA-rdAc); mutacija je razmjerno česta upravo u sijamskoj skupini pasmina. Amiloidoza (odlaganje bjelančevine amiloida A u jetri i bubrezima) dobro je dokumentirana kod sijamske i orijentalske kratkodlake pasmine, no objavljena genetska istraživanja amiloidoze dosad su provedena na sijamskim/orijentalskim mačkama, a ne posebno na populaciji balijske mačke – stoga je odgovorno reći da je riječ o riziku povezanom sa širom srodnom skupinom, a ne o samostalno potvrđenom riziku kod balijske mačke. Odgovorni uzgajivači zato preporučuju genetsko testiranje i redovite veterinarske preglede.

Njega i svakodnevni život

Balijska mačka dobro se prilagođava životu u stanu ako ima dovoljno površina za penjanje, igračaka i svakodnevne interakcije s vlasnikom – riječ je o vrlo aktivnoj pasmini koja bez dovoljno kretanja i stimulacije brzo postaje nemirna. Nije prikladna za kućanstva u kojima je mačka veći dio dana sama, jer treba društvo i vezuje se uz svoje ljude gotovo poput psa. Njega dlake jednostavna je zbog odsutnosti podlake, no zahtjevnija je vremenska i socijalna komponenta uzgoja.

Za koga je prikladna

Balijska mačka izvrstan je izbor za obitelji s djecom i za kućanstva s drugim kućnim ljubimcima, jer je prema opisima uzgajivačkih klubova (CFA, GCCF) prijateljska, igriva i dobro se snalazi u društvu pasa i drugih mačaka, uz postupno upoznavanje. Manje je prikladna za potpuno neiskusne vlasnike koji traže neovisnu, tihu mačku bez velikih zahtjeva za pažnjom – balijska mačka treba angažiranog vlasnika koji joj posveti vrijeme za igru i "razgovor".

Prednosti i mane