O pasmini
Njemačka angora (German Angora) pasmina je domaćeg kunića koja se od svojih bliskih rođakinja - engleske i francuske angore - razlikuje po jednoj, ali vrlo važnoj osobini: ne linja prirodno. Dok engleska i francuska angora sezonski gube dlaku, njemačka angora namjenski je uzgajana tako da vunu zadržava neprekidno, što znači da je treba redovito šišati prema strogom rasporedu. Pasmina je nastala u Njemačkoj kao rezultat desetljeća sustavnog uzgojnog programa usmjerenog na što veći prinos vune za tekstilnu industriju, zbog čega je danas pasmina najviše povezana s komercijalnom proizvodnjom angorske vune u Europi i Sjevernoj Americi.
Povijest i uzgoj radi prinosa
Za razliku od engleske angore, koja potječe iz starijih, manje sustavnih uzgojnih tradicija, njemačka angora ima povijest intenzivnog, znanstveno vođenog poboljšanja. Već 1920. na Institutu za sitnu stočarsku proizvodnju Sveučilišta Martina Luthera u Halleu uspostavljen je protokol za mjerenje prinosa vune, na temelju kojeg su uzgajivači desetljećima birali najbolje životinje prema izmjerenim, a ne samo vizualnim kriterijima. Njemački uzgajivači kasnije su surađivali i sa saveznim poljoprivrednim istraživačkim centrom kako bi dodatno poboljšali prinos, teksturu i gustoću vune, uz zadržavanje mirne, poslušne naravi životinja. U osamdesetima su njemačke angore uvezene u Sjevernu Ameriku, a 1987. osnovano je Međunarodno udruženje uzgajivača njemačke angore (IAGARB), koje i danas vodi standard pasmine. Njemačka angora stoga nije službeno priznata pri američkom udruženju ARBA - riječ je o samostalnom, europski utemeljenom uzgojnom standardu usmjerenom na proizvodnju, a ne na izgled na izložbama.
Ključna osobina: kunić koji ne linja
Najvažnija razlika između njemačke te engleske i francuske angore jest genetska nesposobnost prirodnog linjanja. Engleska i francuska angora sezonski gube dlaku, što vlasnicima omogućuje da višak vune jednostavno iščešljaju ili izvuku kad sama otpadne. Njemačka angora nema taj mehanizam - vuna raste neprekidno, pa je treba šišati prema rasporedu, obično svakih otprilike 90 dana, a najkasnije unutar četiri mjeseca. Ako se šišanje izostavi, vuna postaje gusta, počinje se filcati, a kunić je izloženiji kožnim problemima i začepljenju probavnog trakta zbog progutane dlake. Ta osobina svrstava pasminu među najzahtjevnije za njegu od svih angorskih pasmina, a upravo ta neprekidna rast vune razlog je njezine visoke produktivnosti.
Prinos i kvaliteta vune
Njemačka angora smatra se pasminom s najvišim prinosom vune među angorskim kunićima. Povijesni podaci pokazuju impresivan napredak: 1920. prosječna je životinja davala oko 200 grama vune godišnje, do 1935. prinos je narastao na oko 422 grama, do 1963. premašio je 1.000 grama, a danas certificirane linije često premašuju 2.000 grama vune po životinji godišnje. Razlog tako visokog prinosa nije samo učestalije šišanje, nego i gustoća same dlake - njemačka angora često ima više od 20 vlakana po folikularnom snopu, dok manje prinosne angorske linije imaju samo dva do šest vlakana po snopu. Takva gustoća znači izniman omjer hrane i proizvedene vune, zbog čega je pasmina prvi izbor u komercijalnoj proizvodnji angorske vune za tekstilnu industriju.
Izgled i tjelesna građa
Njemačka angora srednje je velika pasmina, tjelesne mase između 3 i 5,5 kilograma. Podatak o duljini tijela (35-45 cm) odnosi se na duljinu trupa u ispruženom položaju, a ne na visinu stojeće životinje - kunići naime nemaju standardnu 'visinu' kao psi ili mačke. Uzgojni je cilj kompaktno, čvrsto tijelo oblika 'hljeba kruha', koje dobro nosi gustu vunenu odjeću. Dlaka se sastoji od tri sloja: fine, gusto kovrčave podlage, srednjeg pahuljastog sloja s blago zakrivljenim vrhovima te grublje, duže pokrovne dlake koja vuni daje karakterističan sjaj i sprječava pretjerano filcanje.
Temperament i ponašanje
Budući da su uzgajivači morali životinju redovito hvatati i šišati, njemačka angora generacijama je birana i prema mirnoj, poslušnoj naravi. Ipak ne voli da je se diže ili dulje drži u naručju te može ritnuti ili ogrepsti kad se uplaši, pa zahtijeva iskusne i nježne ruke. Zbog dragocjenog vunenog runa i intenzivnih uzgojnih ciljeva djeluje više kao 'radna' životinja nego kao razigran kućni ljubimac, pa je najprikladnija vlasnicima spremnima na redovitu, preciznu njegu.
Zdravlje i njega
Poput drugih angorskih pasmina, i njemačka angora izložena je riziku od začepljenja probavnog trakta (tzv. wool block odnosno GI staza), koje nastaje kad kunić pri čišćenju krzna proguta previše vune. Budući da kunići ne mogu povraćati, dlaka se može nakupiti u želucu ili crijevima i ometati probavu, što može biti opasno po život i zahtijeva hitnu veterinarsku pomoć. Rizik se smanjuje prehranom bogatom vlaknima (ponajprije sijenom) te redovitim šišanjem svakih 90 dana, koje sprječava nakupljanje viška dlake. Redovito je potrebno pregledavati i zube, koji kunićima cijeli život rastu, te uši i oči, gdje se dlaka može nakupljati i uzrokovati upale.
Komercijalna uloga i dobrobit životinja
Njemačka angora pasmina je najviše povezana s komercijalnom proizvodnjom angorske vune za tekstilnu industriju, zbog čega je angorska vuna kao sirovina više puta bila u središtu javne pozornosti vezano uz dobrobit životinja. Istrage poput one koju je 2013. objavila organizacija PETA otkrile su na pojedinim komercijalnim farmama (ponajprije u Kini) praksu čupanja vune sa žive životinje, što je izazvalo val reakcija - brojni veliki trgovci (među njima H&M, ASOS, Marks & Spencer) tada su najavili da više neće prodavati proizvode od angorske vune. Standard IAGARB, koji vrijedi za njemačku angoru, propisuje šišanje škarama ili strojićem, a ne čupanje, no to ne mijenja činjenicu da je pasmina zbog svoje uloge u komercijalnoj proizvodnji vune često u središtu takvih rasprava. Zbog zahtjevnog rasporeda njege, rizika od začepljenja probavnog trakta i osjetljivog vunenog runa njemačka angora nije prikladna za početnike, obitelji s malom djecom ni kućanstva s drugim kućnim ljubimcima, nego prije svega za iskusne uzgajivače spremne na intenzivnu, redovitu njegu.
Temperament
Njemačka angora poznata je po mirnoj i poslušnoj naravi, jer su je desetljećima uzgajali i radi lakšeg rukovanja tijekom redovitog šišanja svakih 90 dana. Ipak ne voli da je se diže ili drži u naručju te može ritnuti ili ogrepsti kad se uplaši, pa zahtijeva iskusne i nježne ruke. Zbog dragocjenog vunenog runa i intenzivnih uzgojnih ciljeva djeluje više radno nego razigrano, pa je najprikladnija vlasnicima koji je redovito njeguju i šišaju.
Komu je namijenjena
Prikladna je prije svega za iskusne uzgajivače kunića i ljubitelje ručnog predenja ili tekstilnog rukotvorstva, spremne na strog raspored šišanja svakih 90 dana i redovito praćenje probavnog zdravlja. Nije preporučljiva za početnike, obitelji s malom djecom ni kućanstva s drugim kućnim ljubimcima.
Životni prostor
Potreban joj je prostran, čist i suh unutarnji kavez ili ograđeni prostor s mekom podlogom koja ne oštećuje vuneno runo, uz zaštitu od vlage i propuha. Vanjski uzgoj se ne preporučuje zbog rizika od filcanja vune i parazita.
Njega
Ključna njega je šišanje otprilike svakih 90 dana (najkasnije unutar četiri mjeseca), jer se životinja sama ne linja. Između šišanja potrebno je povremeno provjeravati dlaku zbog čvorova, osigurati prehranu bogatu sijenom i vlaknima te redovito pregledavati zube, oči i uši.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
izniman prinos vune za tekstilnu industriju, gusta i kvalitetna angorska vuna bez potrebe za svakodnevnim raščešljavanjem između šišanja, mirna i poslušna narav pogodna za redovito šišanje
Na što paziti
obvezno šišanje svakih 90 dana bez prirodne izmjene dlake, rizik od začepljenja probavnog trakta zbog progutane vune, neprikladna za početnike i obitelji s malom djecom
