O pasmini
Nizozemski patuljasti zec jedna je od najmanjih službeno priznatih pasmina kunića i upravo zbog sitnog, "mladenačkog" izgleda jedna od najpopularnijih na svijetu. No simpatičan izgled može zavarati: riječ je o energičnoj, brzoj i razmjerno plašljivoj životinji koja nije nužno prikladna za malu djecu, a kunići uz to nikada ne pripadaju sami – trebaju društvo barem još jednog kunića.
Od nizozemskih uzgajivača do jedne od najmanjih pasmina na svijetu
Pasmina potječe iz Nizozemske s početka 20. stoljeća, gdje su uzgajivači male poljske kuniće (Polish) križali s manjim divljim kunićima, sve dok nakon višegodišnjeg rada nisu dobili izrazito sitnu životinju u širokom rasponu boja. Prve životinje dovedene su u Veliku Britaniju 1948., gdje je nastao i prvi klub pasmine; u SAD-u se pasmina proširila šezdesetih godina, a američko udruženje uzgajivača (ARBA) službeno ju je priznalo 1969. Rani primjerci bili su zbog križanja s divljim kunićima znatno plašljiviji i nepovjerljiviji od današnjih životinja – desetljećima ciljanog uzgoja pasmina je stekla upravljiviji, no i dalje živahan karakter.
Izgled i genetika "pravog" i "lažnog" patuljka
Odrasla životinja teži između 0,50 i 1,13 kg (gornja granica ARBA i Britanskog kunićjeg saveza standarda iznosi 2,5 funte, odnosno 1,13 kg), ima nerazmjerno velike oči i glavu u odnosu na kratko, zbijeno tijelo te kratke, uspravne uši (prema ARBA standardu smiju mjeriti najviše 6,4 cm). Za taj "dječji" izgled odgovoran je gen za patuljastost (Dw): životinja s jednom kopijom gena tzv. je "pravi patuljak" i odgovara standardu pasmine, životinja bez kopije "lažni je patuljak" i naraste znatno veća, a životinja s dvije kopije gena (tzv. "peanut") ima kobnu kombinaciju koju genetičko istraživanje (Carneiro i sur., 2016., časopis Genetics) povezuje s brisanjem u genu HMGA2 – mladunčad s tom kombinacijom gotovo uvijek ugine u prvim danima života jer ne mogu sisati. Zato iskusni uzgajivači nikada ne pare dva "prava patuljka" međusobno.
Karakter: energičan, no ne nužno prikladan za malu djecu
Nizozemski patuljasti zec znatiželjan je, živahan i inteligentan – kunići se mogu naučiti koristiti WC kutak, što olakšava držanje u stanu. No zbog sitnoće i razmjerno plašljive naravi nije idealan izbor za malu djecu: ako ga dijete stisne ili podigne, može se snažno migoljiti, grebati ili ugristi, a pri padu s visine zbog krhkih kostiju lako ozlijedi kralježnicu. Za obitelji s malom djecom prikladnije su stoga veće, mirnije pasmine kunića; nizozemski patuljasti zec bolje uspijeva kod odraslih ili starije djece koja nauče pravilno ga uzeti i postupno, strpljivo rukovati njime.
Društvo: kuniću treba kunić
Kunići su društvene životinje i prema suvremenim smjernicama (RSPCA) ne smijemo ih držati same – trebaju društvo barem još jednog prijateljski nastrojenog kunića, jer usamljenost može uzrokovati stres i neuobičajeno ponašanje. Najlakše je uspostaviti par sterilizirane ženke i kastriranog mužjaka; jednom uspostavljenu vezu kasnije ne razdvajajte, jer to životinjama uzrokuje veliku patnju. Unatoč društvu drugog kunića, treba mu i svakodnevna ljudska pažnja i igra.
Stanište i kretanje
Sam kavez ili kućica nisu dovoljni – kuniću treba prostran, sigurno ograđen prostor (unutarnji ili vanjski) s dovoljno mjesta za trčanje, skakanje i istraživanje svaki dan, ne samo povremeni izlazak. Vanjsko stanište mora biti zaštićeno od vrućine, hladnoće i vlage te podignuto od tla; unutarnje stanište neka bude dalje od radijatora i izravne sunčeve svjetlosti. Kunića je moguće naučiti koristiti WC kutak s pijeskom u kutu ograđenog prostora.
Prehrana
Osnova prehrane neograničena je količina kvalitetnog sijena – to štiti od bolesti zuba i probavnih smetnji – dopunjena malom, prema tjelesnoj masi odmjerenom količinom peleta i svježim lisnatim povrćem. Voće i korjenasto povrće (mrkva, cikla) bogati su šećerom, stoga neka budu tek povremena poslastica u malim količinama, a ne redoviti dio obroka.
Zdravlje: zubi, sterilizacija i cijepljenje
Kratko, spljošteno (brahicefalično) lice, karakteristično za pasminu, povećava rizik od nepravilnog rasta i poravnanja zubi – prednje zube i nokte provjeravajte barem jednom tjedno, a eventualan prekomjeran rast smije ispraviti samo veterinar. Nesterilizirane ženke nakon treće godine života imaju visok rizik od tumora maternice (prema podacima RSPCA-a učestalost može doseći i oko 80 %), koji su često smrtonosni, stoga se preporučuje sterilizacija odnosno kastracija ako ne planirate uzgoj. U Europi se preporučuje i cijepljenje protiv mijksomatoze i virusne hemoragijske bolesti (VHD), o čemu se posavjetujte s veterinarom. Budući da kunići dobro skrivaju bol, svaki dan provjeravajte jede li, pije li i izlučuje li životinja izmet uredno – smanjeno ili prekinuto izlučivanje hitno je stanje koje zahtijeva trenutnu veterinarsku pomoć.
Prije nego što se odlučite
Nizozemski patuljasti zec prava je životinja za skrbnika koji može osigurati barem dva kunića zajedno, prostrano stanište izvan kaveza i strpljivo, postupno navikavanje na rukovanje – zauzvrat nudi sitnog, znatiželjnog i iznenađujuće dugovječnog suživota.
Temperament
energičan, znatiželjan, inteligentan, razmjerno plašljiv, brz
Komu je namijenjena
iskusne skrbnike ili obitelji sa starijom djecom koji mogu osigurati drugog kunića i prostrano stanište
Životni prostor
prostran, sigurno ograđen unutarnji ili vanjski prostor za svakodnevno kretanje; ne samo kavez
Njega
neograničeno sijeno, mala odmjerena količina peleta i povrća, drugi kunić za društvo, tjedna kućna provjera zubi
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
vrlo mala veličina, simpatičan izgled, prikladan za život u zatvorenom uz dovoljno prostora za kretanje
Na što paziti
razmjerno plašljiv i nije prikladan za grubo rukovanje djece, nikada ga ne držimo samog, sklon zubnim problemima
Napomene
Nikada ga ne držimo samog – kunićima treba društvo barem još jednog kunića. Kratko, spljošteno lice povećava rizik od zubnih problema, stoga zube provjeravajte tjedno. Nesterilizirane ženke nakon treće godine imaju visok rizik od tumora maternice.
