O pasmini
Nizozemski ovnoliki kunić (u međunarodnoj terminologiji Holland Lop) jedna je od najpopularnijih pasmina patuljastih ovješenouhih kunića na svijetu. Prepoznatljiv je po kompaktnom, mišićavom tijelu, velikoj okrugloj glavi i dugim, povješenim ušima koje mu daju osobit, dražestan izgled. Unatoč sitnoj građi (najviše oko 2 kg) ubraja se među pasmine s izrazito zbijenim, gotovo kockastim tijelom. Među uzgajivačima i vlasnicima kunića jedna je od najtraženijih pasmina, i na izložbama i kao kućni ljubimac.
Podrijetlo i povijest
Pasminu je pedesetih godina 20. stoljeća razvio nizozemski uzgajivač Adrian de Cock iz grada Tilburga. Cilj mu je bio stvoriti manju inačicu francuskog ovnolikog kunića (French Lop), koji je za mnoge vlasnike bio prevelik, ali dovoljno snažne građe, za razliku od krhkog nizozemskog patuljastog kunića (Netherland Dwarf). De Cock je stoga križao francuske ovnove s nizozemskim patuljastim kunićima, a kasnije je u uzgoj uključio i engleskog ovnolikog kunića kako bi učvrstio povješene uši. Nizozemsko kunićarsko društvo priznalo je pasminu 1964., a američko udruženje uzgajivača kunića ARBA (American Rabbit Breeders Association) 1979. godine. Danas je Holland Lop, prema podacima ARBA-e, među pet najpopularnijih pasmina unutar udruženja.
Izgled i tjelesna građa
Nizozemski ovnoliki kunić jedna je od najmanjih pasmina ovnolikih kunića (lop pasmina), no ujedno i jedna od najzbijenije građenih - tijelo je kratko i kompaktno, s izrazito širokim ramenima i velikom, okruglom glavom. Uši su povješene uz obraze i sežu malo ispod čeljusti. Prema ARBA standardu odrasla životinja ne smije prijeći otprilike 1,8 kg, no u praksi se težina kreće između 1 i 2 kg, čime se pasmina svrstava među male kuniće. Krzno je kratko, gusto i sjajno (tzv. "flyback" krzno), pa njega dlake nije zahtjevna.
Narav
Nizozemski ovnoliki kunić smatra se jednom od najmirnijih, znatiželjnih i društvenijih pasmina kunića. Uzgajivači i vlasnici često ga opisuju kao igrivog, prilagodljivog i sklonog vezanju uz ljude, zbog čega uživa glas jedne od najprikladnijih pasmina za obitelji. Unatoč tome, riječ je o plijenskoj životinji kojoj je potrebno postupno navikavanje na rukovanje i miran pristup - nagli pokreti ili stiskanje mogu ga lako uplašiti.
Zdravlje ušiju
Povješene uši, zaštitni znak pasmine, nose sa sobom i zdravstveni rizik. Istraživanje britanskog veterinarskog fakulteta Royal Veterinary College (RVC) na 435 čistokrvnih kunića pokazalo je da kunići s povješenim ušima znatno češće imaju probleme sa slušnim kanalom nego pasmine s uspravnim ušima - slušni je hodnik kod njih uži i savijen, što otežava prirodno čišćenje ušne masti i smanjuje prozračivanje. Britansko društvo za dobrobit kunića (RWAF) stoga vlasnicima ovnolikih kunića preporučuje redovite preglede ušiju, čak i kod naizgled zdravih životinja, te hitan veterinarski pregled kod znakova češanja, tresenja glave ili neugodnog mirisa.
Zubi i prehrana
Zubi kunića rastu cijeli život, pa prehrana bogata sijenom nije izbor nego nužnost - sijeno mora činiti barem 80 % obroka, uz manju količinu peleta i svježeg povrća. Dugo se vjerovalo da su pasmine s povješenim ušima i kratkom njuškom sklonije nepravilnom rastu zubi (malokluziji). Novije i dosad najveće istraživanje RVC-a na više od 160.000 kunića, kao i detaljnija analiza 435 čistokrvnih životinja, tu povezanost nisu potvrdili - kao važniji čimbenici za razvoj zubnih problema pokazali su se dob i prehrana, a ne oblik glave ili ušiju. To ne znači da su nizozemski ovnoliki kunići imuni na zubne probleme, nego da ih najbolje sprječavaju pravilna prehrana i redoviti veterinarski pregledi zubi.
Društvo i socijalne potrebe
Kunići su u prirodi krdne životinje, pa ni nizozemski ovnoliki kunić ne pripada u samotan kavez. Britansko društvo RWAF izričito savjetuje da kunići nikada ne žive sami, već u steriliziranim parovima ili skupinama - istraživanja pokazuju da usamljeni kunići češće pokazuju znakove stresa, poput grickanja rešetaka kaveza. Za vlasnika to znači da je prije nabave jednog kunića smisleno razmisliti o paru dvaju steriliziranih ovnolikih kunića koji će si praviti društvo, dok su slobodno kretanje i kontakt s čovjekom važna nadopuna, a ne zamjena za društvo vlastite vrste.
Prostor za život i njega
Unatoč maloj tjelesnoj veličini, nizozemskom ovnolikom kuniću treba iznenađujuće puno prostora. RWAF preporučuje najmanje 3 x 2 metra zatvorenog prostora visine barem 1 metar za dva kunića, koji im mora biti dostupan cijelo vrijeme, a ne samo nekoliko sati dnevno - klasičan mali kavez stoga ne zadovoljava ni kao jedini prostor za život. Uz prostor, potreban je i svakodnevni pokret, higijenski održavana stelja s posudicom za "nuždu" (kunići se brzo naviknu na jedan kutak) te redovito češljanje krzna i rezanje pandži. Budući da se ovu pasminu često prodaje kao "jednostavnog kućnog ljubimca za početnike", vrijedi upozoriti da prema procjeni američkog društva House Rabbit Society kunići zahtijevaju njegu usporedivu s mačkama ili psima - uključujući veterinara specijaliziranog za egzotične životinje.
Temperament
Miran, znatiželjan i vezan uz ljude, no i dalje plijenska životinja kojoj je potrebno postupno navikavanje na dodir i nježno rukovanje.
Komu je namijenjena
Obitelji s djecom spremnom na nježno rukovanje i nadzor te vlasnike koji mogu osigurati društvo drugog kunića i dovoljno prostora.
Životni prostor
Potreban mu je zatvoren prostor za život i kretanje veličine najmanje 3 x 2 metra i visine barem 1 metar (za dva kunića), dostupan cijeli dan - klasičan mali kavez ne zadovoljava kao jedini prostor.
Njega
Svakodnevno svježe sijeno (barem 80 % obroka), ograničena količina peleta i povrća, redovito češljanje krzna, rezanje pandži te tjedni pregled ušiju i zubi kod veterinara za egzotične životinje.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
mirna i prijateljska narav, prikladan za obitelji uz nadzor djece, kompaktna veličina za manje stambene prostore
Na što paziti
povješene uši zahtijevaju redovite preglede i njegu, treba steriliziranog kunićeg druga, ne spada u istinski nezahtjevne pasmine za početnike
