O pasmini
Prepoznatljiva "griva" lavljoglavog kunića posljedica je jedne dominantne genske mutacije koja uzrokuje rast duže, vunaste dlake oko glave, ušiju i bokova, dok je ostatak tijela prekriven uobičajenom kratkom dlakom. Mutacija se pojavila krajem devedesetih godina 20. stoljeća u Belgiji i Francuskoj, navodno pri križanju patuljastog kunića (Netherland Dwarf) s pasminom Swiss Fox, u pokušaju stvaranja dugodlakog patuljastog kunića. Budući da je riječ o dominantnom genu, brzo se proširio, a konačni standard pasmine oblikovan je u Velikoj Britaniji, gdje ju je britanski Rabbit Council (BRC) službeno priznao 2002. godine. Američka udruga ARBA pasminu je prihvatila tek 2013., čime lavljoglavi kunić spada među najmlađe službeno priznate pasmine kunića uopće.
Genetika grive
Ovisno o tome koliko kopija gena za grivu kunić naslijedi, razlikujemo jednostruku i dvostruku grivu. Kunići s dvostrukom grivom (dvije kopije gena) imaju gušću, vunastiju grivu koja seže i na bokove u obliku slova V, dok kunići s jednom kopijom gena često imaju tanju grivu koja s odrastanjem djelomično ili potpuno nestane. Ovaj opis odnosi se na pasminu općenito, pa izgled pojedinog kunića ovisi o konkretnoj genskoj kombinaciji koju nosi.
Njega grive
Upravo je griva razlog zašto lavljoglavi kunić zahtijeva znatno više njege od većine kratkodlakih pasmina. Dlaka oko vrata i zatiljka brzo se zapetlja i stvara čvorove, osobito iza ušiju, ispod brade i oko repa, pa ju je potrebno gotovo svaki dan temeljito iščešljati do kože, a ostatak tijela barem jednom tjedno. Zapuštena griva nije samo kozmetički problem - zapetljana dlaka može prikriti kožne rane i vlagu, povećati rizik od napada muha (flystrike) na stražnjici, a kunić pri pokušaju samočišćenja može progutati previše dlake, što doprinosi opasnim zastojima probave. Kunića se nikad ne kupa; nečistoća se uklanja vlažnom krpom, a dlaka se redovito češlja po rasporedu.
Društvo i prostor
Kunići su društvene životinje i prema preporukama za dobrobit (npr. RWAF) ne bi trebali živjeti sami, nego barem u paru sterilziranih jedinki; sama ljudska pažnja ne zamjenjuje kontakt s drugim kunićem. Za smještaj odnosno ogradu preporučuje se najmanje oko 3 x 2 x 1 metar prostora za par kunića, što vrijedi i za lavljoglavog kunića bez obzira na njegovu malu veličinu - manji kunić ne treba ništa manje prostora za kretanje, skakanje i istraživanje. Drukčije je sa suživotom s drugim vrstama: kunić je plijenska životinja koja mačke i pse po prirodi doživljava kao prijetnju, pa i sama blizina može izazvati paničan bijeg tijekom kojeg si lako slomi kralježnicu ili nogu, čak i kad pas ili mačka nikad ne pokušaju napasti. Zajedničko kućanstvo s takvim životinjama zato u pravilu nije preporučljivo, osim uz vrlo postupno i pažljivo nadzirano upoznavanje.
Prehrana i zubi
Kao i kod svih kunića, osnova prehrane lavljoglavog kunića je sijeno, koje mora biti neograničeno dostupno i činiti većinu dnevnog obroka, uz manju količinu peletirane hrane i dnevnu porciju svježeg zelenila. Zubi koji neprestano rastu troše se upravo grickanjem sijena, pa nedostatak vlaknaste hrane vodi u bolesti zubi i posljedično odbijanje hrane - znak koji zahtijeva hitan odlazak veterinaru, jer kunić može brzo razviti opasan zastoj probave (GI staza). Nagle promjene jelovnika treba uvoditi postupno, jer osjetljiv probavni sustav kunića na naglu zamjenu hrane može reagirati proljevom ili nadutošću.
Zdravlje i cijepljenje
Preporučuje se redovito cijepljenje protiv miksomatoze i virusne hemoragijske bolesti, koje prenose kukci i u prirodi su često smrtonosne, te preventivni pregledi zubi kod veterinara, jer se zubne nepravilnosti kod kunića razvijaju postupno i vlasnik ih kod kuće ne primijeti uvijek na vrijeme. Uz dugu, gustu grivu isplati se pri svakom cijepljenju ili pregledu zamoliti veterinara i za brzu provjeru kože ispod dlake, gdje se upale ili nametnici najlakše sakriju.
Impulzivna kupnja
Zbog plišastog, "lavljeg" izgleda ova se pasmina često kupuje impulzivno, ponajviše za djecu - no stručne organizacije (poput britanske veterinarske dobrotvorne ustanove PDSA) upozoravaju da kunići općenito nisu idealni ljubimci za malu djecu: ne vole kad ih se podiže, a kralježnica im je krhka i lako se ozlijedi pri padu. Impulzivna kupnja kod ove pasmine nosi dodatni rizik jer plišasti izgled prikriva stvarni opseg njege - kupac često ne predvidi gotovo svakodnevno češljanje grive ni rizik od flystrikea, pa griva već u prvim mjesecima zna postati zapuštena.
Kome je prikladan
Lavljoglavi kunić stoga je prikladniji za obitelji sa starijom, mirnijom djecom uz nadzor odraslih, ili za odrasle vlasnike spremne na svakodnevnu njegu grive, stalno praćenje prehrane i zubnog zdravlja te dugoročnu skrb (kunić može doživjeti 7-9 godina ili više). Nije preporučljiv potpunim početnicima koji traže nezahtjevnog prvog ljubimca, niti onima koji kunića kupuju isključivo zbog izgleda bez upoznavanja stvarnih potreba njege. Najbolje napreduje kod vlasnika koji mu može osigurati društvo drugog kunića, dovoljno prostora za kretanje i redovitu rutinu njege - kombinaciju zahtjeva zbog koje ova pasmina spada među zahtjevnije pasmine kunića za njegu.
Temperament
znatiželjan, društven, pomalo plašljiv, inteligentan, energičan
Komu je namijenjena
Obitelji sa starijom djecom, iskusni vlasnici kunića
Životni prostor
Unutarnja ograda najmanje 3×2×1 m za par, ne samo mali kavez
Njega
Svakodnevno češljanje grive, neograničeno sijeno, redoviti pregled zubi
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
kompaktan i prikladan za manje stambene prostore uz dovoljno veliku ogradu, ugodne i znatiželjne naravi kad stekne povjerenje, prepoznatljiv izgled zahvaljujući jedinstvenoj grivi koja ga razlikuje od drugih pasmina
Na što paziti
zahtijeva gotovo svakodnevno češljanje grive kako bi se izbjeglo zapetljavanje i čvorovi, nije prikladan za malu djecu zbog krhke kralježnice i nevoljkosti da ga se podiže, treba društvo barem jednog kunića i dovoljno prostora za kretanje
Napomene
Griva je posljedica jednog dominantnog gena, otkrivenog tek krajem 90-ih - zato je lavljoglavi kunić jedna od najmlađih službeno priznatih pasmina kunića, a njegova dlaka zahtijeva znatno više njege nego u običnih kratkodlakih kunića.
