O pasmini
Kalifornijskog kunića razvio je uzgajivač George West u kalifornijskom Lynwoodu početkom 1920-ih, s ciljem da stvori pasminu s gustim, kvalitetnim krznom i dobrim omjerom mesa i kostiju za tadašnju mesnu i krznarsku industriju. U uzgoju je koristio novozelandske bijele kuniće, činčila kuniće (radi gustoće krzna) i himalajske kuniće, od kojih potječe prepoznatljiv uzorak tamnih oznaka. Pasmina je prvi put predstavljena na izložbi 1928. godine, a 1939. American Rabbit Breeders Association (ARBA) službeno je priznala njezin standard. Danas je kalifornijski kunić druga najraširenija mesna pasmina kunića na svijetu, a zbog urednog izgleda čest je i na izložbama te kao kućni ljubimac.
Izgled i tjelesna građa
Tijelo je zbijeno, čvrsto i dobro mišićavo, tipično za komercijalne pasmine kunića. Krzno je gusto, kratko i sjajno. ARBA standard priznaje samo jednu varijantu boje - bijelo krzno s tamnim, gotovo crnim oznakama na njušci, ušima, šapama i repu (tzv. himalajski uzorak), dok Britansko udruženje uzgajivača kunića (BRC) dodatno priznaje čokoladnu, plavu i lila varijantu oznaka. Oči su zbog genetike bojenog uzorka karakteristično ružičasto-crvene. Prema ARBA standardu odrasla životinja teži najviše 4,8 kg, dok BRC standard navodi poželjnu težinu oko 4,3 kg uz donju granicu od 3,4 kg - što odgovara rasponu 3,5-4,8 kg korištenom i na ovoj stranici.
Temperament
Kalifornijski kunići smatraju se mirnima, strpljivima i relativno predvidljivima u usporedbi s življim pasminama. To ne znači da su pasivni - radoznali su i vole se kretati i istraživati kada imaju dovoljno prostora. Mirniji temperament olakšava svakodnevno rukovanje, no i dalje je riječ o plijenskoj životinji koju nepravilno ili naglo rukovanje može brzo uznemiriti.
Društvo i prostor
Kunići su izrazito društvene životinje koje, prema preporukama britanske organizacije Rabbit Welfare Association & Fund (RWAF) i veterinarskih udruženja, ne bi smjeli živjeti sami - potreban im je barem jedan drugi, sterilizirani kunić kao društvo. Za par kunića RWAF preporučuje minimalno 3 x 2 metra poda visine barem 1 metar, dostupno cijelo vrijeme, uz zaseban prostor za odmor. To vrijedi i za stanove - kalifornijski kunić može biti prikladan stanarski ljubimac, ali samo uz dovoljno velik ograđeni prostor za trčanje, skakanje i istezanje, a ne samo kavez. Kastracija odnosno sterilizacija preporučuje se neovisno o spolu jer smanjuje hormonalno uvjetovanu agresiju i olakšava navikavanje na korištenje kutije za nuždu.
Prehrana
Prema preporukama PDSA-e, prehrana bi trebala u oko 85 % sastojati od sijena ili svježe trave, dostupnih neograničeno. Dnevno se dodaju dvije šake svježeg zelenja i začinskog bilja te samo jedna do dvije žlice kvalitetnih peleta (ne mješavine sa žitaricama), jer prevelik udio koncentrirane hrane vodi u pretilost te probleme sa zubima i probavom. Budući da zubi kunića stalno rastu, dovoljno vlakana ključno je za njihovo trošenje. Poseban zdravstveni rizik je zastoj probave (GI staza) - ako kunić 12 sati ili dulje ne jede ili ne izbacuje izmet, prema House Rabbit Society to se smatra hitnim stanjem koje zahtijeva trenutan odlazak veterinaru iskusnom s egzotičnim životinjama. Zbog gustog krzna i nemogućnosti znojenja ili učinkovitog hlađenja disanjem, kalifornijski kunići osjetljiviji su na vrućinu - PDSA preporučuje održavanje temperature prostora između 18 i 20 °C te osiguravanje hlada, prozračivanja i hladne vode tijekom toplih mjeseci.
Kome je prikladan
Kalifornijski kunić dobar je izbor za vlasnike koji mogu osigurati dovoljno prostora, vrijeme za društvo drugog kunića, sterilizaciju i redovito praćenje zdravlja zubi i probave. Prema RSPCA preporukama, mala djeca kunića ne bi trebala samostalno podizati - kontakt treba biti na podu i pod nadzorom odrasle osobe, jer nepravilna potpora stražnjih nogu može uzrokovati ozbiljne ozljede kralježnice kunića, a uplašena životinja može i ogrepsti ili ugristi dijete. Zato kalifornijski kunić, kao i kunići općenito, nije idealan 'prvi kućni ljubimac' za malu djecu, no može biti izvrstan obiteljski ljubimac ako odgovornost za skrb preuzme odrasla osoba.
Temperament
miran, strpljiv, radoznao, oprezno društven, prilagodljiv
Komu je namijenjena
Iskusne vlasnike s prostorom i vremenom za par kunića
Životni prostor
Unutarnji/vanjski prostor od najmanje 3x2x1 m za par
Njega
Sijeno 85% obroka, svakodnevno zelje, redni pregledi zubi i probave
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
miran i predvidljiv temperament olakšava svakodnevno rukovanje, gusto i kratko krzno zahtijeva samo povremeno češljanje, prepoznatljiv izgled i duga rodovnička povijest čine ga popularnom izložbenom pasminom
Na što paziti
kao i svi kunići, nužno mu je društvo barem jednog drugog steriliziranog kunića, treba mu najmanje 3x2 m prostora za kretanje dostupnog cijeli dan, a ne samo kavez, a gusto krzno čini ga osjetljivijim na vrućinu pa ljeti treba dodatno hlađenje
Napomene
Zbog gustog krzna i ograničene sposobnosti hlađenja, kalifornijski kunić osjetljiviji je na vrućinu od nekih drugih pasmina - ljeti mu je potrebna hladovina, prozračivanje i stalan pristup hladnoj vodi.
