Hrvatski veliki (bijelo)opaljeni kunić

O pasmini

Rijetka izvorna pasmina, ime po bojenom uzorku

Hrvatski veliki opaljeni kunić jedna je od rijetkih izvornih hrvatskih pasmina domaćih životinja i jedina domaća pasmina kunića koju je razvila Hrvatska. Ime dolazi od bojenog uzorka »opaljeno«: osnovna varijanta ima tamniju (crnu, smeđu ili plavu) osnovnu boju s bijelim šarama oko očiju, nosnica, obraza, rubova ušiju, na zatiljku, trbuhu, prednjim prstima i unutarnjoj strani stražnjih nogu. Fotografije na ovoj stranici prikazuju bijelo-osnovnu (»bijelo opaljenu«) varijantu – svijetlo, gotovo bijelo tijelo s tamnijim, sivkasto-crnim »opaljenim« dijelovima na ušima i njušci – koja je unutar pasmine posebno imenovana kao veliki bijeloopaljeni kunić.

Nastanak u Dugoj Resi

Prvi opaljeni kunići nastali su u Dugoj Resi, tada u Jugoslaviji, početkom osamdesetih godina 20. stoljeća, križanjem krupnijih kunića i kasnijom ciljanom selekcijom radi učvršćenja bojenog uzorka. Pasmina je službeno priznata u tadašnjoj Jugoslaviji ranih devedesetih, a nakon osamostaljenja Hrvatske, budući da je odatle potjecala i ondje se pretežno uzgajala, preimenovana je u hrvatsku. Izvori ne navode ime konkretnog uzgajivača ni precizniji razlog nastanka pasmine, stoga to ne iznosimo kao potvrđenu činjenicu.

Bojene varijante

Osim bijelo-osnovne varijante prikazane na fotografijama, pasmina poznaje i tamnije, izvorno opisane varijante s crnom, smeđom ili plavom osnovnom bojom i bijelim šarama. Krajem devedesetih križanjem bijelo-opaljene i plave varijante uzgojena je i crveno-opaljena varijanta, koja je 2018. ušla u europski standard (EE). Posljednje desetljeće navodno je u razvoju i crno-opaljena varijanta, no pojedinosti o njoj nisu javno dostupne.

Veličina i tjelesna građa

Odrasla životinja teži između 3,5 i 5,5 kg. Tijelo je čvrsto, cilindrično i dobro mišićavo, što je svojstveno mesnatoj pasmini, no unatoč znatnoj težini prema opisima ne podsjeća na orijaške pasmine kunića. Preciznije podatke o duljini tijela, boji očiju ili duljini ušiju nismo pronašli u javno dostupnim izvorima, stoga ih ovdje ne navodimo kao potvrđene činjenice.

Priznanje i dokumentiranost

Pasminu službeno vodi Hrvatski savez uzgajatelja golubova, peradi, kunića, ptica i zamorčića (HSUGPKPZ), koji je na svom popisu pasmina vodi pod rednim brojem 23. Unatoč tome, hrvatski državni registar zaštićenih izvornih i ugroženih pasmina (Banka gena pri Ministarstvu poljoprivrede), koji inače vodi više pasmina goveda, ovaca, koza, svinja, konja, magaraca, pasa i peradi, kuniće uopće ne uključuje – pasmina dakle nema službeni državni status zaštićene izvorne pasmine, nego je priznaje samo uzgajivačko udruženje. Riječ je o jednoj od rijetkih takvih hrvatskih pasmina: 2023. godine stručni je članak čak postavio pitanje je li veliki opaljeni kunić uopće jedina hrvatska pasmina kunića – odgovor je bio ne, jer je HSUGPKPZ u međuvremenu standardizirao još jednu hrvatsku pasminu, patuljastog ovnolikog rex kunića.

Narav i njega

O naravi pasmine u javno dostupnim izvorima nije bilo moguće pronaći pouzdane, na pasminu vezane podatke, stoga ovdje umjesto neutemeljenih tvrdnji vrijede opća pravila za krupnije mesnate pasmine kunića: potreban je dovoljno velik prostor za kretanje, redovito sijeno, uravnotežena prehrana i oprezno, iskusno rukovanje zbog veće tjelesne težine. Isto vrijedi i za očekivani životni vijek – budući da nismo pronašli specifičan izvor za ovu pasminu, smisleno je osloniti se na opće okvire za krupnije domaće kuniće.

Kome je pasmina prikladna

Zbog rijetkosti, oskudne dokumentacije i ograničene dostupnosti izvan specijaliziranih hrvatskih uzgajivača, hrvatski veliki opaljeni kunić nije pasmina za prosječnog početnika, nego prvenstveno za iskusne uzgajivače i ljubitelje rijetkih izvornih pasmina kojima je stalo do očuvanja ove posebne hrvatske baštine.

Prednosti i mane