Francuski ovnoliki kunić (French Lop)

O pasmini

Francuski ovnoliki kunić (French Lop) jedna je od najvećih i najmasivnijih pasmina kunića viselih ušiju na svijetu, uzgojena u Francuskoj sredinom 19. stoljeća prvotno kao mesna pasmina. Za razliku od svog engleskog rođaka, poznatog prije svega po rekordno dugim ušima, francuski ovnoliki kunić oduševljava zbijenom, mišićavom građom i velikom tjelesnom masom, dok su mu uši znatno kraće i manje izložene ozljedama. Unatoč impozantnoj veličini smatra se jednom od najpopularnijih pasmina kunića viselih ušiju za kućne ljubimce, prije svega zbog mirne, opuštene naravi koja mu je donijela nadimak "nježni div".

Povijest pasmine

Francuskog ovnolikog kunića oko 1853. godine razvio je francuski knjigoveža imenom Cordonnier, koji je počeo križati engleskog ovnolikog kunića (English Lop) s većim tadašnjim francuskim pasminama, prije svega s divovskom pasminom papijon (Giant Papillon, nazivanom i "leptir Francuske"). Cilj je bio stvoriti veću, mesnatiju pasminu mirnije naravi i manje ekstremno dugih ušiju nego što ih ima engleski ovnoliki kunić. Pasmina se u Francuskoj dugo koristila prije svega kao mesni kunić, a službeni standard dobila je tek 25. ožujka 1922. godine. Godine 1933. deset je jedinki preko Nizozemske stiglo u Veliku Britaniju, gdje je pasmina do šezdesetih godina 20. stoljeća postala jedna od najraširenijih među uzgajivačima. U Sjedinjene Države stigla je 1970.-1971. godine, a danas je kao službenu pasminu priznaju i američko udruženje ARBA (American Rabbit Breeders Association) i britansko Vijeće za kuniće (British Rabbit Council).

Tjelesna građa i razlika od engleskog ovnolikog kunića

Francuski ovnoliki kunić i engleski ovnoliki kunić dijele zajedničke korijene, no vizualno su prilično različiti. Standard ARBA za francuskog ovnolikog kunića ne određuje gornju granicu težine, a prema često navođenim podacima teži između otprilike 4,5 i 6,8 kilograma (10 do 15 funti), što odgovara i rasponu koji za pasminu bilježi baza podataka portala. Tijelo je kratko, zbijeno i snažno mišićavo, s velikom, širokom glavom i kratkim, ravnim prednjim nogama. Podatak o dužini od 40 do 55 centimetara kod ove pasmine opisuje dužinu tijela, a ne visinu u stojećem položaju. Najuočljivija razlika između dviju pasmina su uši: dok uši engleskog ovnolikog kunića mogu premašiti 70 centimetara (svjetski rekord iznosi 79 centimetara), uši francuskog ovnolikog kunića prema ARBA standardu duge su otprilike 13 do 20 centimetara (5 do 8 inča) i vise tik ispod čeljusti. Francuski ovnoliki kunić je stoga pasmina kod koje u prvi plan dolazi masivnost tijela, a ne duljina ušiju.

Narav i ponašanje

Francuski ovnoliki kunić smatra se jednom od najmirnijih i najodanijih pasmina među velikim kunićima - ARBA standard njegovu narav opisuje riječima "placid and relaxed" (miran i opušten). Društven je, rado je uz svoje ljude i brzo se veže uz njih, no zbog velike težine i snažnih stražnjih nogu zahtijeva iskusnog, samopouzdanog vlasnika koji ga zna ispravno uhvatiti i nositi - neispravno ili prestrašeno rukovanje može uzrokovati da se životinja izvija i pritom ozlijedi kralježnicu. Narav uvelike ovisi i o ranoj socijalizaciji: kunić naviknut na nježno rukovanje od malih nogu u pravilu je samopouzdaniji i prijateljskiji, dok rijetko rukovana jedinka može postati plašljiva.

Zdravlje i česti rizici

Kao velika i teška pasmina, francuski ovnoliki kunić izloženiji je ranama na stopalima (pododermatitis, tzv. "sore hocks"), jer tjelesna težina pri hodu i odmoru stvara veći pritisak na stopala nego kod manjih pasmina. Organizacija House Rabbit Network među čimbenicima rizika izrijekom navodi veće pasmine koje na stopalima nose više težine, dok recenzirano veterinarsko istraživanje o ranama na stopalima kod rasplodnih kunića potvrđuje da je uporaba mekanih odmarališta jedna od najučinkovitijih mjera za sprječavanje te bolesti. Budući da je ipak riječ o pasmini viselih ušiju, i kod francuskog ovnolikog kunića uši su nešto izloženije nakupljanju voska i upalama srednjeg uha nego kod kunića uspravnih ušiju (istraživanje VetCompass Kraljevskog veterinarskog koledža), no taj je rizik zbog znatno kraćih ušiju manji nego kod engleskog ovnolikog kunića. Česte su i zubne bolesti povezane s neprikladnom prehranom, stoga je važna prehrana bogata sijenom.

Prostor za život i svakodnevna njega

Zbog svoje veličine i težine francuski ovnoliki kunić treba znatno prostraniji kavez ili ogradu nego prosječan kunić, u kojem se može udobno ispružiti i ima dovoljno prostora za kretanje. Preporučuje se mekana, suha podloga odnosno odmarališta koja rasterećuju stopala i smanjuju rizik od rana. Gustu i mekanu dlaku treba tjedno počešljati, a tijekom mitarenja i češće. Budući da je pasmina manje aktivna i sklona nakupljanju tjelesne težine, potrebno je pomno pratiti prehranu - dnevni obrok treba sadržavati prije svega sijeno u količini koja odgovara tjelesnoj težini životinje, te manju količinu svježeg povrća i kvalitetne peletirane hrane.

Prikladnost za obitelji, djecu i početnike

Zbog mirne naravi francuski ovnoliki kunić smatra se pasminom prilagođenom obiteljima, no njegova velika težina i snaga stražnjih nogu znače da kontakt s malom djecom uvijek zahtijeva nadzor odraslih - prikladniji je za obitelji sa starijom djecom koja znaju s velikom životinjom postupati pažljivo. Zbog zahtjevnosti ispravnog hvatanja, potrebe za prostranijim smještajem i rizika od rana na stopalima koje treba dosljedno sprječavati, pasmina se ne preporučuje potpuno neiskusnim prvim vlasnicima kunića.

Kratke činjenice

Francuski ovnoliki kunić ostaje jedna od najpopularnijih velikih pasmina kunića na svijetu - ne zbog rekorda, već zbog kombinacije impozantne građe i iznimno mirne naravi. Tko se odluči za njega dobiva nježnog diva koji uz ispravnu njegu stopala, prostran smještaj i pažljivo rukovanje postaje odan pratitelj kroz 5 do 8 godina života.

Prednosti i mane