O pasmini
Francuska angora jedna je od najvećih angorskih pasmina kunića i smatra se klasičnim, "radnim" tipom ove vunene pasmine. Za razliku od srodne engleske angore ima glatko lice, uši i prednje šape bez vune, a u njezinu runu nalazi se izražen udio grubljih pokrovnih dlaka pomiješanih s mekim podlaganjem. Upravo je ta osobina kroz povijest učinila francusku angoru pasminom najpogodnijom za stvarnu proizvodnju angorske vune.
Podrijetlo i povijest
Angorski kunići kao tip vjerojatno potječu s područja Ankare (nekadašnje Angore) u Turskoj, odakle su, prema podacima, 1723. doneseni u Francusku, gdje su ubrzo postali popularni i na francuskom dvoru. Francuski uzgajivači su tijekom sljedećih desetljeća od tog izvornog tipa razvili svoju, robusniju varijantu s više pokrovne dlake. Američko udruženje uzgajivača kunića (ARBA) angoru je isprva vodilo kao jedinstvenu pasminu ("Angora Wooler"), da bi je 1939. podijelilo na engleski i francuski tip; konačno razdvajanje u dvije samostalne pasmine, englesku i francusku angoru, uslijedilo je 1944. Danas ARBA priznaje četiri angorske pasmine: englesku, francusku, divovsku i satensku angoru. Prema ARBA-i, francuska angora je zbog svoje mirne naravi i posebnih svojstava vune posljednjih godina doživjela zamjetan porast popularnosti među uzgajivačima.
Izgled i vunena dlaka
Francuska angora je srednje velika pasmina, tjelesne duljine otprilike 35 do 45 cm i mase između 3,5 i 4,5 kg, što odgovara i ARBA standardu (do otprilike 4,8 kg). Ima komercijalnu, ovalnu tjelesnu građu, zbog koje je uzgojne organizacije svrstavaju među dvonamjenske pasmine, pogodne i za meso i za vunu. Njezino runo čini gusto, jako kovrčavo podlaganje, a iznad njega vidljiv sloj duljih pokrovnih dlaka koje dlaci daju prepoznatljiv sjajni "halo" učinak, osobito uočljiv u ručno predenoj pređi.
Francuska naspram engleske angore: ključne razlike
Francusku angoru ima smisla promatrati usporedno s engleskom angorom jer je riječ o srodnim, no u praksi vrlo različitim pasminama. Francuska angora jedna je od većih angorskih pasmina i nema vunene čuperke na glavi, ušima ili prednjim šapama - lice i šape su joj gole, što je odmah razlikuje od dlakave, oblaku slične glave engleske angore. Njezino runo ima i znatno veći udio grubih pokrovnih dlaka pomiješanih kroz mekše podlaganje, dok se runo engleske angore gotovo u cijelosti sastoji od fine vune uz vrlo malo pokrovne dlake. Ta pokrovna dlaka ima praktičnu ulogu: runo francuske angore manje se filca i teže stvara čvorove, a zbog grubljih vlakana lakše ga je i preraditi u pređu nego ujednačenu, finu, ali osjetljiviju vunu engleske angore.
Uloga u tekstilnoj industriji
Francuska angora povijesno je, zajedno s divovskom angorom, bila među pasminama koje su uzgajivači najčešće birali za komercijalnu proizvodnju angorske vune. Razlog je dvojak: razmjerno visok prinos vune po striženju ili čupanju te činjenica da pokrovna dlaka olakšava daljnju preradu i predenje vlakana u usporedbi s potpuno mekim runom engleske angore. Vuna se dobiva striženjem ili čupanjem tijekom prirodnog mitarenja, obično svakih 90 do 120 dana.
Njega dlake i šišanje
Iako je nešto manje zahtjevna od engleske angore, francuska angora i dalje treba ozbiljnu, redovitu njegu - to potvrđuje i vrlo visoka razina zahtjevnosti njege ove pasmine. Runo je potrebno nekoliko puta tjedno temeljito pročešljati ili propuhati puhalom, inače nastaju čvorovi, osobito ispod pazuha i oko repa. Vunu je potrebno redovito ošišati ili iščupati tijekom mitarenja (otprilike svaka tri mjeseca), inače se na koži mogu razviti upale i rane ispod filcane dlake. Angorski kunići, pa tako i francuska angora, zbog zaštite runa od međusobnog čupanja i ozljeda obično se drže svaki u svom kavezu, iako im se može omogućiti društvo u susjednom, odvojenom prostoru.
Zdravlje i rizici
Kao i kod drugih angorskih pasmina, i kod francuske angore postoji povećan rizik od takozvanog "vunenog čepa" - začepljenja probavnog sustava zbog progutane dlake tijekom samočišćenja. Budući da kunići dlaku ne mogu povratiti, teški zastoj probave (GI staza) može postati opasan po život i zahtijeva hitnu veterinarsku pomoć. Rizik znatno smanjuju redovito uklanjanje suvišne dlake i prehrana bogata sijenom i vlaknima.
Temperament i za koga je pogodna
Francuska angora smatra se jednom od mirnijih i odanijih angorskih pasmina, što joj, uz nešto manje zahtjevno runo (bez vunenih čuperaka na licu), donosi glas pasmine pogodne i za one koji se s angorskim kunićima susreću prvi put. Unatoč tome, zahtjev za redovitom njegom ostaje visok, pa je najpogodnija za skrbnike spremne na dosljedan tjedni raspored češljanja i šišanja. Zbog osjetljivog runa i razmjerno krhke tjelesne građe kunića, kontakt s manjom djecom i drugim kućnim ljubimcima uvijek je preporučljivo nadzirati.
Temperament
Francuska angora mirna je, odana i razmjerno strpljiva pasmina, koja među angorskim kunićima važi za jednu od uravnoteženijih. Rado je u društvu skrbnika, no zbog osjetljivog runa ne odgovara joj grubo igranje ni prenaglašeno maženje s malom djecom.
Komu je namijenjena
Iskusnim ljubiteljima kunića i rukotvorcima koji cijene vunu za predenje te su spremni na dosljednu tjednu njegu dlake; uz dobru pripremu i za motivirane početnike.
Životni prostor
Unutarnji uzgoj u prostranom kavezu ili ograđenom prostoru, zaštićenom od vlage i propuha jer se mokro runo brzo filca; radi zaštite dlake od međusobnog čupanja drži se pojedinačno.
Njega
Runo treba pročešljati ili propuhati puhalom nekoliko puta tjedno, a svaka tri do četiri mjeseca ošišati ili iščupati tijekom mitarenja. Prehrana neka se temelji na sijenu i vlaknima, čime se smanjuje rizik od vunenih čepova. Redovito provjeravajte kožu ispod dlake zbog mogućih čvorova ili nadraženosti.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
mirna i odana narav, bez vunenih čuperaka na licu, cijenjeno runo za ručno predenje
Na što paziti
vrlo zahtjevna redovita njega dlake, rizik od vunenih čepova, nije pogodna za malu djecu bez nadzora
