O pasmini
Engleski ovnoliki kunić, međunarodno poznat kao English Lop, kunić je po kojem su viseće uši dobile ime – riječ je naime o najstarijoj priznatoj pasmini kunića viselih ušiju. Njegovo prepoznatljivo obilježje su uši koje mogu biti dulje od tijela kunića, zbog čega je pasmina stoljećima bila vrhunac uzgojne vještine i atrakcija na izložbama. Unatoč impozantnoj veličini i neobičnom izgledu, engleski ovnoliki kunić poznat je po iznimno mirnoj, strpljivoj naravi, zbog koje se dobro snalazi i kao kućni ljubimac iskusnijih vlasnika spremnih brinuti se o njegovim posebnim potrebama, prije svega o njezi dugih ušiju.
Povijest pasmine
Engleski ovnoliki kunić smatra se najstarijom priznatom pasminom viselih ušiju i temeljem iz kojeg su uzgajivači kasnije razvili druge pasmine s viselim ušima, među njima francuskog ovnolikog kunića i mini ovnolikog kunića. Pasmina se oblikovala u Engleskoj u prvoj polovici 19. stoljeća, u doba viktorijanske "groznice" izlaganja kunića viselih ušiju, kada su se uzgajivači natjecali prvenstveno u dužini i obliku ušiju. Danas standard pasmine vode američko udruženje ARBA (American Rabbit Breeders Association) i britansko Vijeće za kuniće (British Rabbit Council), koje za nju ima poseban izložbeni razred unutar sekcije pasmina viselih ušiju.
Rekordno dugačke uši
Engleski ovnoliki kunić nositelj je svjetskog rekorda za najduže uši među svim pasminama kunića. Prema podacima Guinnessovih svjetskih rekorda, rekord je postavljen 1. studenoga 2003. na nacionalnoj izložbi udruženja ARBA u gradu Wichita u američkoj saveznoj državi Kansas, kada su uši kunića po imenu Nipper's Geronimo (vlasnici Waymon i Margaret Nipper) izmjerene na 79 centimetara u punom rasponu od vrha do vrha, a na najširem su dijelu bile široke 18,4 centimetra. Kod izložbenih životinja suci ARBA dužinu i širinu ušiju posebno ocjenjuju kao dio službenog standarda pasmine, dok većina jedinki postiže uši duljine oko 50 do 70 centimetara, što je i dalje znatno više nego kod bilo koje druge pasmine kunića.
Njega ušiju i povezani rizici
Tako duge uši nisu samo ukrasna posebnost, već donose stvarne zdravstvene izazove. Budući da se uši vuku po tlu, izložene su prljavštini, ozljedama, ogrebotinama i trenju, a u hladnom vremenu i ozeblinama zbog velike površine kroz koju životinja gubi toplinu. Istraživanje Kraljevskog veterinarskog koledža (Royal Veterinary College) u Londonu pokazalo je da kunići viselih ušiju statistički češće imaju problema sa slušnim kanalom – on je zbog položaja uha sužen i djelomično zatvoren, što stvara pogodno okruženje za nakupljanje voska i razvoj upala srednjeg uha. Vlasnici stoga moraju redovito pregledavati i čistiti uši, prostor za kunića urediti tako da se uši ne vuku po grubim ili prljavim površinama te redovito paziti na duljinu pandži kako životinja slučajno ne bi ozlijedila uho ako na njega stane.
Narav i ponašanje
Engleski ovnoliki kunić poznat je po iznimno mirnoj i odanoj naravi, zbog čega je zaslužio nadimak "pas među kunićima". Društven je, znatiželjan i vezan uz svoje ljude, rijetko je agresivan ili plašljiv. Zbog velike težine i dugih ušiju manje je pokretan i sjedilačkiji od manjih pasmina, stoga cijeni mirno okruženje bez naglih iznenađenja i radije polako istražuje prostor nego što skače uokolo.
Prostor za život i svakodnevna njega
Zbog svoje veličine i dužine ušiju engleski ovnoliki kunić treba znatno prostraniji kavez ili ogradu nego prosječan kunić, u kojem se uši neće zapinjati niti vući po oštrim rubovima. Kratka, gusta dlaka sama po sebi nije zahtjevna za njegu i dovoljno ju je jednom tjedno počešljati, no to je samo dio cjelokupne rutine – tjedni pregled i po potrebi čišćenje ušiju kod ove je pasmine obavezan dio skrbi, a ne samo preporuka. Zbog manje aktivnosti potrebno je paziti i na prehranu i tjelesnu težinu, jer je pasmina sklona nakupljanju viška kilograma.
Prikladnost za obitelji i početnike
Zbog mirne i strpljive naravi engleski ovnoliki kunić smatra se pasminom prilagođenom obiteljima, no njegova velika tjelesna težina i iznimno osjetljive, lako ozljedive uši znače da kontakt s malom djecom uvijek zahtijeva nadzor odraslih. Početnicima može biti privlačan zbog smirenog temperamenta, no stvarna njega – redovita provjera ušiju, prostraniji smještaj i pažnja na tjelesnu težinu – zahtjevnija je od njege većine drugih pasmina, stoga je prikladnija za vlasnike spremne na dodatnu predanost.
Kratke činjenice
Engleski ovnoliki kunić ostaje jedna od najprepoznatljivijih pasmina kunića na svijetu – ne samo zbog rekordne dužine ušiju, već i zbog uloge koju je odigrao u nastanku brojnih drugih pasmina viselih ušiju. Tko se odluči za njega dobiva velikog, nježnog i odanog pratitelja, uz obvezu redovite, pomne njege njegovih prepoznatljivih ušiju kroz svih 5 do 8 godina njegova života.
Temperament
Engleski ovnoliki kunić poznat je po iznimno mirnoj, strpljivoj i odanoj naravi, zbog čega ga nazivaju i "psom među kunićima". Društven je i znatiželjan, rijetko agresivan ili plašljiv, no zbog težine i dugih ušiju manje je pokretan i sjedilačkiji od manjih pasmina, stoga cijeni mirno okruženje bez naglih iznenađenja.
Komu je namijenjena
Iskusniji vlasnici kunića i ljubitelji velikih, mirnih pasmina spremni na redovitu njegu dugih ušiju i prostraniji smještaj; manje prikladan za obitelji s malom djecom bez nadzora.
Životni prostor
Potreban mu je velik kavez ili ograda, znatno veći od standardnog, u kojem se duge uši neće vući po grubim ili prljavim površinama niti zapinjati među rešetkama. Preporučuje se mekana, čista podloga i dovoljno prostora za polagano kretanje.
Njega
Kratka dlaka zahtijeva samo tjedno češljanje, no glavni dio njege čini tjedni pregled i čišćenje ušiju zbog rizika od nakupljanja voska, prljavštine i upale. Redovito je potrebno skraćivati pandže kako životinja ne bi ozlijedila uho, te paziti na tjelesnu težinu zbog manje aktivnosti.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
iznimno mirna i odana narav, prikladan za početnike spremne na dodatnu njegu, prepoznatljiv izgled s rekordno dugim ušima
Na što paziti
zahtjevna redovita njega i pregled ušiju, potreban znatno prostraniji smještaj, sklonost upalama i ozljedama ušiju
