O pasmini
Engleski leptir (English Spot) jedna je od najstarijih engleskih pasmina izložbenih kunića, prepoznatljiva po iznimno preciznom uzorku obojenih pjega na bijeloj podlozi. Pasmina se oblikovala u Engleskoj u drugoj polovici 19. stoljeća, kada su uzgajivači pažljivom selekcijom ustalili šest zasebnih elemenata uzorka koji kod svake izložbene jedinke moraju biti raspoređeni gotovo simetrično. Danas je nalazimo i na izložbenim stolovima i u obiteljima koje cijene njezinu društvenu i znatiželjnu narav, iako je riječ o pasmini koja zahtijeva iskusnog vlasnika, dovoljno prostora za kretanje te stalno društvo barem jednog drugog kunića.
Povijest i podrijetlo
Engleski leptir smatra se jednom od najstarijih engleskih pasmina sa standardiziranim uzorkom; slične pjegave kuniće u Engleskoj uzgajali su već oko 1850. godine, a konačan uzorak pasmine opisan je crtežom „savršenog engleskog leptira“ objavljenim 1893. u časopisu Fur & Feather - standard koji u osnovi vrijedi i danas. Francuzi su pasminu nazvali „Lapin Papillon Anglais“, odnosno engleski leptir, prema leptirastoj liniji na njušci - otuda potječe i izvorno hrvatsko i slovensko ime pasmine, koje nije pogrešan prijevod, nego odgovara povijesnom engleskom nazivu English Butterfly Rabbit. U SAD je pasmina stigla 1890. i odmah postala popularna, a 1924. osnovan je Američki klub uzgajivača engleskog leptira, koji danas podupire Američko udruženje uzgajivača kunića (ARBA).
Prepoznatljiv pjegavi uzorak
Uzorak čini šest precizno definiranih elemenata: leptirasta pjega na njušci, koja mora imati jasno oblikovana „krila“ s obje strane nosa, kolutovi oko očiju, zasebne pjege na obrazima, tanka linija u obliku riblje kosti (herringbone) duž kralježnice, niz okruglih pjega uz bokove te obojene uši. Riječ je o jednom od najzahtjevnijih uzoraka u izložbenom uzgoju kunića jer raspored kod svake jedinke mora biti gotovo zrcalno simetričan, što je genetski nepredvidljivo - čak i pri parenju dvoje pravilno označenih roditelja dio mladunčadi nasljeđuje nepotpun ili posve jednobojan uzorak. Pasmina je priznata u sedam varijanti boje osnovne pjege: crnoj, plavoj, čokoladnoj, lila, kestenjastoj (tortoise), sivoj i zlatnoj.
Tjelesna građa i kretanje
Engleski leptir ima prepoznatljivu tjelesnu građu „puni luk“ (full arch), kod koje se leđna linija od vrata do repa vidljivo zaobljuje, a prednje noge su izdužene i podižu tijelo od podloge. Zbog te građe kunića se na izložbama ne postavlja u miran položaj, nego ga se potiče da protrči stolom - otuda i naziv „trkaća pasmina“. Ova tjelesna tipologija povezana je sa živahnijim i pokretljivijim temperamentom nego kod težih, mirnijih „komercijalnih“ pasmina kunića, što objašnjava njegovu visoku razinu aktivnosti u usporedbi s većinom drugih pasmina kunića.
Narav i temperament
Engleski leptir smatra se društvenim, znatiželjnim i razigranim kunićem koji rado istražuje okolinu i treba redovit mentalni poticaj, jer u suprotnom može postati dosadan ili destruktivan. Prema ljudima je uglavnom prijateljski nastrojen, no zbog vitke građe i osjetljive kralježnice rukovanje zahtijeva iskustvo - nije idealan kunić za malu djecu, ali je prikladan za obitelji sa starijom djecom koja znaju s njim postupati oprezno i uz nadzor odraslih. Kao i svi kunići, izrazito je društven i prema pripadnicima svoje vrste, pa mora živjeti u stalnom društvu barem jednog drugog, po mogućnosti steriliziranog kunića.
Prostor i svakodnevna njega
Budući da je riječ o aktivnoj pasmini, engleski leptir nije prikladan za mali stan ili stalan život u kavezu - treba mu sigurno ograđen prostor za dnevno trčanje, skakanje i kopanje, idealno vanjska volijera ili pristup većoj sobi. Kratka, prianjajuća dlaka (tzv. flyback dlaka) nezahtjevna je i dovoljno ju je češljati jednom tjedno, češće tijekom linjanja. Prehrana se treba temeljiti na neograničenoj količini sijena, svježem zelju svaki dan i manjoj količini kvalitetnih peleta, uz stalan pristup svježoj vodi.
Zdravlje
Kao i kod drugih pasmina kunića, najveća zdravstvena briga zubna je bolest: zbog premalo grube hrane (premalo sijena) ili nasljedne neispravne poravnanosti zubi mogu prebrzo narasti i ozlijediti desni i jezik. Ozbiljan i hitan problem zastoj je probave (GI staza) - ako kunić 12 sati ili dulje ne jede i ne izlučuje izmet, riječ je o hitnom stanju koje zahtijeva trenutnu veterinarsku pomoć. Čest vanjski nametnik su i ušne šugarice (Psoroptes cuniculi), koje uzrokuju svrbež i kraste u ušima. Vlasnici bi trebali redovito cijepiti kunića protiv hemoragijske bolesti kunića (RHD) i miksomatoze te ljeti paziti na infestaciju ličinkama muha (flystrike), kad stražnjica može biti prljava.
Prikladnost za vlasnike
Engleski leptir popularan je i među izlagačima, koje privlači zahtjevan pjegavi uzorak i dinamično kretanje na izložbenom stolu, i među obiteljima koje traže aktivnog i društvenog kućnog kunića. Osnovna njega (prehrana, kratka dlaka) razmjerno je nezahtjevna, pa se smatra prikladnim i za manje iskusne vlasnike, ako oni razumiju i mogu zadovoljiti osnovne potrebe kunića za prostorom, kretanjem i stalnim društvom drugog kunića.
Temperament
Živahan, znatiželjan i razigran kunić izrazito aktivnog temperamenta, kojemu je potrebno puno kretanja, mentalni poticaji i stalno društvo barem jednog drugog kunića; prema ljudima je prijateljski nastrojen, no rukovanje zbog osjetljive kralježnice zahtijeva iskustvo.
Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici kunića koji mogu osigurati dovoljno velik i siguran prostor za kretanje te društvo drugog kunića, obitelji sa starijom djecom uz nadzor te ljubitelji izložbenih pasmina koje privlači zahtjevan pjegavi uzorak.
Životni prostor
Engleski leptir nije prikladan za stalan život u kavezu ili malom stanu. Kao aktivna pasmina treba sigurno ograđen prostor za dnevno trčanje, skakanje i kopanje, idealno vanjsku volijeru ili veću sobu s izlazom van. Budući da je riječ o društvenoj životinji, mora živjeti u paru ili skupini steriliziranih kunića jer samotan život uzrokuje stres i probleme u ponašanju.
Njega
Potrebna mu je neograničena količina sijena, svježe zelje svaki dan i ograničena količina kvalitetnih peleta te stalan pristup vodi. Kratku, prianjajuću dlaku treba češljati tjedno, češće tijekom linjanja. Redovito treba pregledavati zube, uši i stražnjicu te osigurati veterinara iskusnog s egzotičnim životinjama.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
živahna i znatiželjna narav čini svakodnevno druženje zanimljivim, kratka dlaka zahtijeva samo tjedno češljanje, prepoznatljiv pjegavi uzorak čini ga popularnim izložbenim kunićem
Na što paziti
kao i svi kunići nužno mu je društvo barem jednog drugog kunića, treba mu puno dnevnog prostora za trčanje i skakanje pa nije prikladan za stan, zbog osjetljive kralježnice nije prikladan za malu djecu
