O pasmini
Burgundski zec (Fauve de Bourgogne) jedna je od najstarijih francuskih pasmina zečeva, po kojoj je pokrajina Burgundija ostala zapisana u samom imenu - francuska riječ "fauve" znači lisičje crvenkasto, odnosno smeđkasto obojen. Latinski naziv vrste je Oryctolagus cuniculus domesticus, isto kao i kod svih domaćih zečeva. Odrasla životinja teži između 3,5 i 4,5 kg, doseže tjelesnu duljinu od 35 do 45 cm (ne visinu - zečevi se mjere po duljini, a ne po visini u grebenu) te uz dobru njegu živi 6 do 10 godina.
Povijest i podrijetlo
Prije nego što je postao prepoznatljiva pasmina, burgundski zec bio je jednostavno krupan, crvenkast seoski zec kojeg su u Burgundiji dugo cijenili zbog otpornosti, brzog rasta i ukusnog mesa. U prvim desetljećima 20. stoljeća uzgajivač Albert Renard počeo je dosljedno birati životinje s ujednačenom fauve bojom te je tako od raznolike lokalne populacije oblikovao standardiziranu pasminu, koju je francuska kunićarska udruga potom priznala kao službenu pasminu (izvori se razlikuju o točnoj godini službene standardizacije). Pasmina je zamišljena kao dvonamjenska - za meso i krzno, a istodobno dovoljno atraktivna za izložbene zečeve - što objašnjava njezinu dugogodišnju popularnost među francuskim uzgajivačima, još prije nego što su industrijski hibridi preuzeli komercijalni uzgoj mesa. Iz Francuske se proširila i u druge europske zemlje, među ostalim u Švicarsku, Belgiju, Španjolsku i Italiju, gdje je i danas cijenjena ponajviše među hobističkim uzgajivačima i na izložbama.
Izgled i boja
Najprepoznatljivije obilježje pasmine gusto je, sjajno krzno intenzivne crvenkasto-lisičje (fauve) boje koja seže duboko u podlaku - dakle ne radi se samo o površinskom sloju dlake. Jednako su karakteristične tamne, smeđkaste oči: kod mnogih jednako živo obojenih pasmina zečeva takav izgled prati ružičaste (albino) ili sivkasto-plave oči, dok kod burgundskog zeca puna pigmentacija zadržava tamni pogled, što se smatra jednim od prepoznatljivih obilježja pasmine. Tijelo je kompaktno, mišićavo i zbijeno, glava široka, vrat kratak, a uši snažne i dobro obrasle. Težina odraslih životinja kreće se između 3,5 i 4,5 kg, a duljina tijela između 35 i 45 cm.
Temperament i ponašanje
Burgundski zec smatra se jednom od mirnijih i druželjubivijih pasmina zečeva - uzgajivačke organizacije dosljedno ga opisuju kao pitomog, prijateljskog i malo agresivnog, što je vjerojatno dijelom naslijeđe uzgoja za lako rukovanje u seoskoj i izložbenoj upotrebi. Ipak, riječ je o individualnim životinjama: ponašanje oblikuju i genetika, rana socijalizacija i iskustva s ljudima, pa se miran temperament ne može uzeti zdravo za gotovo kod svake jedinke. Zečevi ove pasmine relativno su manje hiperaktivni od nekih drugih pasmina, no i dalje trebaju svakodnevno kretanje i mentalnu stimulaciju.
Prostor i smještaj
Burgundski zec nije pasmina koja dobro podnosi život u malom stanu bez dnevnog kretanja - treba prostran kavez ili ogradu iz koje svaki dan ima pristup sigurnom, ograđenom prostoru za skakanje i istraživanje. Manja veličina ne znači manje prostora: i srednje velik zec treba dovoljno visok i dugačak nastan da se može potpuno ispružiti i uspraviti. Ako stambeni uvjeti dopuštaju dnevni izlazak i nadzirano kretanje sigurnim prostorom, zec ove pasmine može biti sretan i u gradskom okruženju, no kuća s vrtom ili dvorištem prikladniji je izbor.
Prehrana i njega
Osnova prehrane mora biti neograničena količina kvalitetnog sijena, koje uz probavu osigurava i trošenje neprestano rastućih zubi. Svježe povrće i manja količina peletirane hrane nadopunjuju jelovnik, a slatkih poslastica treba biti što manje. Gustoća krzna zahtijeva samo umjerenu njegu - tjedno češljanje dovoljno je većinu godine, a tijekom mitarenja češće. Redovito je potrebno provjeravati i nokte i uši te po potrebi rezati nokte svaka četiri do šest tjedana.
Zdravlje
Kao i kod drugih pasmina zečeva, i kod burgundskog zeca treba paziti na zubnu malokluziju (nepravilan rast zubi), koja kod kompaktnih, širokoglavih pasmina nije rijetkost i zahtijeva redovite veterinarske preglede. Gastrointestinalna staza - opasno usporeno djelovanje probavnog sustava - kod zečeva je općenito hitno stanje koje zahtijeva trenutnu veterinarsku pomoć ako životinja iznenada prestane jesti ili izbacivati izmet. Česte su i upale ušiju zbog ušnih grinja. Posebnih, pasminski specifičnih statistika oboljenja za burgundskog zeca nema, pa vrijede opće veterinarske preporuke za domaće zečeve, uključujući redovito cijepljenje protiv mijksomatoze i virusne hemoragijske bolesti prema uputama veterinara.
Prikladnost za obitelji i početnike
Zbog snažne konstitucije, mirnog temperamenta i razmjerno nezahtjevne njege burgundski zec često se preporučuje i iskusnim početnicima. Manje je prikladan za obitelji s vrlo malom djecom jer zečevi općenito loše podnose grubo ili nepredvidivo rukovanje, pa kontakt s djecom uvijek treba nadzirati. Zec ove pasmine treba društvo pravilno predstavljenog vrsnjaka iste vrste, dok je suživot s mačkama ili psima moguć samo uz pažljivo, postupno upoznavanje i stalni nadzor.
Temperament
Burgundski zec smatra se jednom od mirnijih i druželjubivijih pasmina zečeva - uzgajivačke organizacije dosljedno ga opisuju kao pitomog, prijateljskog i malo agresivnog, što je vjerojatno dijelom naslijeđe uzgoja za lako rukovanje u seoskoj i izložbenoj upotrebi. Ipak, riječ je o individualnim životinjama, pa se miran temperament ne može uzeti zdravo za gotovo kod svake jedinke.
Komu je namijenjena
iskusnim početnicima i mirnim odraslima
Životni prostor
velik kavez ili ograđeni prostor uz dnevno kretanje
Njega
neograničeno sijeno, svježe povrće, redovita provjera zubi i noktiju
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
prikladan za početnike, snažna i otporna pasmina, miran i druželjubiv temperament
Na što paziti
nije idealan za malu djecu, treba društvo drugog zeca, manje prikladan za mala stanovanja
