Shire (shire konj, Shire Horse)

O pasmini

Shire konj engleski je teški zaprežni konj kojega je teško previdjeti: prema standardu britanskog društva Shire Horse Society pastusi u grebenu moraju biti visoki najmanje 173 cm, a odrasli konji prema podacima britanske organizacije za očuvanje rijetkih pasmina RBST u prosjeku teže 850 do 1100 kg. Nastao je kao radni konj engleskih farmi, kanala i gradova, a danas ga viđamo u pivovarskim zapregama, na izložbama, u poljskim radovima i sve češće pod sedlom. Unatoč snazi smatra se mirnim i radišnim, no pasmina je na popisu RBST-a i dalje svrstana među ugrožene (»At Risk«).

Od srednjovjekovnog »velikog konja« do engleskih grofovija

Podrijetlo pasmine shire povezuje se s teškim konjima srednjovjekovne Engleske, ali to je predaja, a ne dokazana rodovna linija. Prema RBST-u shire navodno potječe od »velikih konja« srednjovjekovne Engleske, a prema američkoj organizaciji Livestock Conservancy smatra se potomkom engleskog »velikog konja« (Great Horse), snažnog konja koji je nosio viteza u oklopu. Ime je dobio po engleskim seoskim grofovijama (shires), gdje se koristio u poljoprivredi i za teški prijevoz.

Prema navodima Livestock Conservancyja, domaći engleski konji u 13. su stoljeću križani s flamanskim pastusima, a u 16. stoljeću s frizijskim konjima; u Lincolnshireu je tako nastao krupan vrani konj nazvan Lincolnshire Black. Suvremeni tip navodno se oblikovao oko 1790. godine uzgojnim metodama stočara Roberta Bakewella. Društvo Shire Horse Society opisuje kako su u 18. stoljeću teški konji na farmama istisnuli volove, a u industrijskoj revoluciji vukli teglenice kanalima, teretna kola, omnibuse i tramvaje.

Uzgojno društvo od 1878. i gotovo izumiranje

Uzgojno društvo za pasminu osnovano je 1878. godine, a naziv »shire« službeno je prihvaćen 1884. Društvo je već 1880. priredilo prvu proljetnu izložbu u Londonu, na kojoj je prikazano 117 konja, a 1888. izdalo je 1400 rodovnih izvoznih potvrda; shire konji tada su se izvozili u SAD, Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku, Njemačku i Rusiju. Američko društvo American Shire Horse Association osnovano je 1885. godine.

Mehanizacija poljoprivrede i prometa gotovo je izbrisala pasminu. Shire Horse Society navodi da je broj konja do šezdesetih godina 20. stoljeća pao s daleko više od milijun na tek nekoliko tisuća, a 1958. u matičnu knjigu upisano je samo pet ždrebaca i jedanaest ždrebica. Pasminu su spasili predani uzgajivači, a danas je RBST na svom popisu ugroženih pasmina svrstava u kategoriju »At Risk« (ugrožena).

Visina grebena, težina i građa

Shire je izrazito visoka pasmina konja, pa standard društva Shire Horse Society navodi samo najmanje visine. Pastuh u zrelosti mora biti visok najmanje 173 cm, kastrat najmanje 168 cm, a kobila najmanje 163 cm. RBST navodi da je shire obično visok do 183 cm, a Livestock Conservancy prosjek od oko 178 cm i raspon od 168 cm naviše; pojedini konji su i viši.

Službenu težinu standard ne propisuje. RBST za pasminu navodi prosječnu težinu između 850 i 1100 kg, a Livestock Conservancy do otprilike 1000 kg, pri čemu kobile i kastrati mogu biti lakši. Standard pomno opisuje građu: duga, suha glava blago rimskog profila, velike oči mirnog izraza, dug, blago zaobljen vrat, koso postavljene lopatice, kratka, snažna leđa, duge i mišićave sapi te duboka, široka kopita. Opseg prsa pastuha iznosi od 183 do 244 cm, a za opseg cjevanice odmah ispod koljena standard 28 cm smatra sasvim dovoljnim; za kobile standard navodi 23 do 28 cm.

Boje i dlaka na nogama

Pastusi mogu biti vranci, tamni dorati, dorati ili sivci, a kobile i kastrati i čilaši (bijele dlake pomiješane s obojenima). Standard za pastuhe izričito propisuje da ne smiju biti čilaši ni riđani te da dobar pastuh nema velike bijele mrlje po tijelu. RBST dodaje da je riđa boja u pasmini rijetka, a bijele oznake na glavi i nogama česte.

Prepoznatljiva je duga dlaka na donjem dijelu nogu (engl. feather). Shire Horse Society piše da je bujna dlaka na nogama nekad bila velika vrlina pasmine, a danas uzgajivači traže konje čišćih nogu s ravnom, tankom i svilenkastom dlakom. Gusta dlaka ujedno otežava njegu kože, o čemu više u poglavlju o njezi.

Shire ili clydesdale: u čemu je razlika?

Shire i clydesdale slični su veliki britanski zaprežni konji s bijelom dlakom na nogama, ali riječ je o dvjema pasminama različitog podrijetla. Clydesdale potječe iz doline rijeke Clyde u Škotskoj, a shire iz engleskih grofovija. Prema podacima RBST-a clydesdale je obično visok 163 do 183 cm i teži 800 do 1000 kg, dok shire u prosjeku teži 850 do 1100 kg. Clydesdale je najčešće dorat s bijelim oznakama na glavi i nogama te je poznat po visoko podignutom koraku, a za shirea standard kao glavne boje navodi vranca, tamnog dorata, dorata i sivca.

Karakter: mirni div s radnim žarom

Shire se smatra mirnim, strpljivim i radišnim konjem. Livestock Conservancy opisuje ga kao opuštenu, radišnu pasminu koja brzo uči i piše da ga buka, automobili ili djeca obično ne uznemiruju. Uzgojni standard od očiju traži »miran izraz«, od pastuha »snažan karakter«, a od kastrata da može izdržati cijeli dan rada. To su opisi uzgojnog cilja, a ne jamstvo za svaku jedinku: karakter ovisi i o uzgoju, školovanju i iskustvu konja.

Je li shire prikladan za početnike i djecu?

Shire može biti prikladan za početnika, ali samo ako je konkretni konj miran i dobro školovan, a početnik radi uz iskusnog instruktora. Livestock Conservancy ga doduše opisuje kao prikladnog za vlasnike svih razina, pa i početnike, no kod konja od gotovo tone i mala nespretnost znači veliku silu: stane na nogu, pritisne čovjeka uza zid ili se u strahu otrgne i povuče vodiča za sobom. Djeca u blizini takvog konja trebaju stalan nadzor odrasle osobe. Početnik mora uzeti u obzir i praktične stvari poput veće i skuplje opreme, prostranijeg boksa i potkivača naviklog na teške konje.

Uporaba: od pivovarskih zaprega do jahanja

Shire je danas ponajprije konj za zapregu, izložbe i rekreaciju, a koristi se i u poljskim radovima. Shire Horse Society navodi da su londonske pivovare nekoć koristile oko 3000 konja te da neke pivovare i danas voze sa shireima, i radi promidžbe i za lokalnu dostavu. Konji se natječu na izložbama, gdje ih suci ocjenjuju u vođenju, u koraku i kasu. Društvo piše i o ponovnoj popularnosti pasmine kao radnog i jahaćeg konja, a Livestock Conservancy spominje novu popularnost na viteškim turnirima i srednjovjekovnim priredbama. Uzgojni standard opisuje ga kao radnog konja, pa zahtjevne sportske discipline poput preponskog jahanja ili natjecateljske dresure nisu njegovo tipično područje.

Hranidba: puno voluminozne krme, malo koncentrata

Osnova hranidbe shire konja je kvalitetno sijeno ili ispaša, a ne koncentrat. Kodeks dobrobiti konja britanskog ministarstva DEFRA preporučuje gotovo stalan pristup voluminoznoj krmi, poput trave, sijena ili sjenaže, dok konj ne radi, te stalan pristup čistoj, svježoj vodi. Količine nisu univerzalne: obrok mora odgovarati dobi, težini, kondiciji, zdravlju i radu pojedinog konja, a kodeks upozorava da previše koncentrata pridonosi pretilosti i probavnim problemima. Kod tako krupnog konja smisleno je redovito pratiti tjelesnu kondiciju i obrok prilagođavati zajedno s veterinarom.

Kretanje, ispust i društvo drugih konja

Shire treba svakodnevno kretanje, ispust i kontakt s drugim konjima. Kodeks DEFRA-e navodi da su konji životinje krda koje bi u prirodi živjele u razmjerno stalnim skupinama te da konji u staji imaju koristi od svakodnevnog ispusta. Kod shirea su kretanje i suhi ispusti osobito važni, jer veterinarska literatura među mjerama kod kroničnog progresivnog limfedema navodi i svakodnevno kretanje. Boks mora biti dovoljno velik za konja te veličine, a vrata i prolazi dovoljno široki i visoki.

Njega: dlaka na nogama, kopita i zubi

Najzahtjevniji dio njege shire konja je dlaka na nogama. Livestock Conservancy upozorava da je treba redovito četkati, povremeno oprati i nakon vlage osušiti kako bi koža ispod nje ostala suha i kako se ne bi razvile bakterijske ili gljivične infekcije. Gusta griva i rep trebaju redovito raščešljavanje. Kodeks DEFRA-e navodi da potkivač kopita obrezuje ili konja ponovno potkiva u pravilu svakih 4 do 8 tjedana te da zube barem jednom godišnje treba pregledati veterinar ili osposobljeni zubni tehničar za konje. Za kopita veličine shirea dobro je pronaći potkivača s iskustvom u radu s teškim konjima. Program cijepljenja i suzbijanja nametnika dogovorite s veterinarom; za unutarnje nametnike kodeks preporučuje pretrage izmeta i antiparazitike samo kad su potrebni.

Zdravlje i životni vijek

Za shirea nije objavljen životni vijek svojstven pasmini; veterinarski priručnik Merck za konje općenito navodi 25 do 30 godina, ovisno o zdravlju, skrbi i veličini. Dobro dokumentiran problem pasmine je kronični progresivni limfedem (CPL), koji su istraživači Kalifornijskog sveučilišta u Davisu opisali kod pasmina shire, clydesdale i belgijskog zaprežnog konja: riječ je o napredujućem oticanju donjih dijelova nogu sa zadebljanom kožom, naborima i fibrozom, koje počinje u mladosti i napreduje cijeli život. Pregledni članak iz 2013. navodi da je liječenje samo ublažavajuće, a među mjerama nabraja kratko ošišanu dlaku na nogama, liječenje sekundarnih infekcija, svakodnevno kretanje i njegu kože.

Kod konja s gustom dlakom na nogama česta je i grinja Chorioptes bovis. Istraživanje Sveučilišta u Bernu opisuje je kao čest uzrok upale kože u području kičice, osobito kod zaprežnih konja, i navodi da može utjecati na tijek kronične upale kože donjih dijelova nogu; liječenje je zahtjevno, a recidivi česti. Terensko istraživanje veterinarskog sveučilišta u Hannoveru kod teških zaprežnih konja ipak nije pronašlo povezanost između težine kožnih promjena i zaraze grinjom. Mutacija GYS1, koja uzrokuje miopatiju PSSM tipa 1, u međunarodnom je istraživanju pronađena i kod shirea, ali među jedanaest pasmina s mutacijom kod shirea je njezina učestalost bila najniža. Sve su to informativni podaci o pasmini, a ne procjena pojedinog konja.

Kome shire odgovara – a kome manje

Shire odgovara ljubiteljima zaprege, uzgajivačima koji žele očuvati rijetku pasminu, gospodarstvima te mirnim rekreativnim jahačima koji imaju iskustva ili stručnu podršku. Uvjeti su prostrana i čvrsta staja, svakodnevni ispust, društvo drugih konja, redovita njega dlake na nogama i potkivač naviknut na teške konje. Manje je prikladan za one koji traže sportskog konja, imaju malo prostora ili ograničen proračun, jer su kod konja te veličine hrana, oprema i prijevoz skuplji. Korisno je voditi evidenciju cijepljenja, posjeta potkivača, pregleda zuba i stanja kože na nogama.

Prednosti i mane