O pasmini
Oldenburški konj (oldenburg) njemački je toplokrvni sportski konj čije je glavno uzgojno područje nekadašnji upravni okrug Oldenburg u Donjoj Saskoj. Matičnu knjigu vodi udruga Verband der Züchter des Oldenburger Pferdes sa sjedištem u Vechti, koja prema uzgojnom cilju uzgaja plemenitog, krupnog, pravilno građenog i sposobnog konja elastičnih, prostranih kretnji, prikladnog za sve vrste konjičkog sporta. Za trogodišnje konje uzgojni program predviđa visinu od otprilike 160 do 170 cm u grebenu, a boja nije ograničena.
Od konja grofa Antona Günthera do radnog i kočijaškog konja
Temelje oldenburškog uzgoja u 17. stoljeću postavio je grof Anton Günther Oldenburški (1583.–1667.). Prema povijesti uzgojne udruge koristio je napuljske pastuhe iz Italije, andaluzijce iz Španjolske, pastuhe cleveland bay iz Engleske te pastuhe arapskog podrijetla iz Poljske i s Bliskog istoka, a oldenburškog konja razvio je u omiljenog konja za školu, jahanje i zapregu. Prvo licenciranje pastuha u Velikom vojvodstvu Oldenburg održano je 1820., prvi registar kobila objavljen je 1891., a zakon o uzgoju konja 1897. doveo je do osnivanja dviju zasebnih uzgojnih udruga, sjeverne i južne.
Godine 1923. i 1924. udruge su se spojile u jedinstvenu organizaciju s jednakim uzgojnim ciljem i zatvorenom matičnom knjigom; rasplodnih kobila tada je bilo oko 10.000. Njemačko društvo za očuvanje starih i ugroženih pasmina domaćih životinja (GEH) navodi da su se uzgajivači tada usmjerili na srednje velikog, snažnih kostiju i štedljivog radnog konja. Takvi teški toplokrvnjaci još su u 20. stoljeću radili na srednje teškim poljoprivrednim tlima i u prijevozu, a vojska ih je koristila za komoru i vuču topništva.
Preobrazba u sportskog konja i otvorena matična knjiga
Suvremeni oldenburški konj nastao je preusmjeravanjem uzgoja u drugoj polovici 20. stoljeća. Punokrvni pastuh Adonis xx 1959. prvi je započeo razdoblje uzgoja modernog sportskog konja, a početkom 1960-ih matična knjiga otvorila se i drugim punokrvnjacima te trakeneru Herbststurmu. Godine 1968. uzgajivači su se vratili krvnim linijama francuskih normanskih konja, ponajprije preko anglonormanskog pastuha Furioso II. Prema GEH-u, 1971. iz uzgoja je povučen posljednji pastuh klasične krvne linije. Stari teški tip danas živi kao zasebna pasmina, istočnofrizijski i staro-oldenburški konj, čiji uzgojni program teži svestranom zaprežnom konju s najmanje 75 % udjela gena teškog toplokrvnjaka.
Oldenburški uzgoj poznat je po liberalnoj uzgojnoj politici. Uzgojni program definira čisti uzgoj koji je otvoren za konje drugih populacija ako pomažu u postizanju uzgojnog cilja. Popis dopuštenih pasmina dugačak je: osim njemačkih i drugih europskih toplokrvnih matičnih knjiga, među kojima su i hrvatski i slovenski toplokrvnjak, uključuje i lusitanca, PRE, gelderlandskog konja, arapskog i engleskog punokrvnjaka, angloarapa, shagya-arapa te akhaltekinca. Područje rada udruge osim Njemačke obuhvaća veći dio Europe, među ostalim i Sloveniju, te Ameriku, Kinu i Južnu Afriku.
Dvije matične knjige: OL i OS
Pod imenom oldenburg danas djeluju dvije samostalne matične knjige. Udruga OL vodi matičnu knjigu oldenburškog konja u kojoj se prema vlastitom opisu uzgajaju ponajprije konji s nadarenošću za dresuru. Udruga OS (Springpferdezuchtverband Oldenburg-International), osnovana 2001. pod vodstvom Paula Schockemöhlea, vodi zasebnu pasminu, međunarodnog oldenburškog preponskog konja, čiji je uzgojni cilj konj za preponsko jahanje; ondje su svoj dom našli i uzgajivači konja za svestrano natjecanje s naglaskom na skokove.
Od 2012. obje su udruge povezane pod zajedničkom krovnom organizacijom Oldenburger Pferdezuchtverband. Početkom 2023. udruga OL imala je oko 7.400 kobila i 300 pastuha, a OS 5.070 kobila i 200 pastuha. Prema podacima udruge populacija rasplodnih kobila 2020. iznosila je oko 12.000, a po broju registrirane ždrebadi oldenburška udruga postala je najveća uzgojna udruga konja u Njemačkoj.
Visina, težina i građa
Oldenburški konj krupan je jahaći konj: uzgojni programi OL i OS za trogodišnje konje predviđaju visinu od otprilike 160 do 170 cm u grebenu. Težinu matična knjiga ne navodi i nema pouzdanih mjerenja težine upravo za ovu pasminu. Samo kao opća orijentacija za toplokrvnjake: u danskom istraživanju 38 odraslih toplokrvnih konja (pasmine nisu navedene) izvagano je na vagi, a izmjerene su vrijednosti od 478 do 718 kg, u prosjeku 640 kg.
Uzgojni cilj traži elegantnog, skladnog jahaćeg konja s izrazom i plemenitošću: izražajnu, plemenitu glavu s velikim, živahnim okom, dug i izražen greben, veliku, kosu lopaticu te trup pravokutnog formata s dugim, blago nagnutim sapima. Grub, trom ili neskladan izgled izričito je nepoželjan.
Boje i kretnje
Oldenburški konj može biti bilo koje boje jer oba uzgojna programa pod bojom navode »sve boje«. Za kretnje pak uzgojni program precizno opisuje što traži: marljive, taktom čiste i prostrane osnovne hodove, dakle četverotaktni korak, dvotaktni kas i trotaktni galop. Kretnja treba elastično i energično polaziti iz stražnjeg dijela, preko opuštenih leđa koja se njišu prenositi se na prednji dio koji slobodno poseže iz lopatice. U skokovima su poželjni spretnost, snaga i oprezan, promišljen skok s izrazito zaobljenim leđima (bascule).
Narav: što kaže uzgojni cilj
Prema uzgojnom programu oldenburški konj treba biti nekompliciran i ugodan za rad, a istodobno voljan, jakih živaca, pouzdan i dobrog karaktera te mirnog, uravnoteženog temperamenta. Nepoželjni su osobito konji koji su teški u postupanju, nervozni ili žestoki.
To je cilj selekcije, a ne jamstvo za svakog konja. Oldenburški konj krupan je sportski konj snažnih kretnji, pa njegovo ponašanje u svakodnevnom radu ovisi o jedinki, dobi, školovanosti i radu trenera. Mladi konj iz dresurne ili preponske linije treba iskusnog jahača, dok stariji, dobro školovan konj može odgovarati i manje iskusnima.
Dresura, preponsko jahanje i rekreacija
Oldenburški konj najpoznatiji je kao dresurni konj, ali se koristi u svim olimpijskim disciplinama. Uzgojna udruga u svojem programu za odabir pastuha spominje dresurne, preponske i konje za svestrano natjecanje, huntere te pouzdane partnere za rekreativni sport. Na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru 2016. Isabell Werth je na oldenburškoj kobili Weihegold OLD s 89,071 % osvojila pojedinačno srebro i s njemačkom ekipom ekipno zlato, čime je stigla do desete olimpijske medalje. Udruga ističe da mnogi konji s njezinih dražbi u Vechti nastupaju u međunarodnom sportu, dok drugi odlaze ambicioznim rekreativnim jahačima.
Oldenburški konj i hanoveranac: u čemu je razlika?
Oldenburški konj i hanoveranac oba su njemački toplokrvni sportski konji iz Donje Saske, a razlikuju se ponajprije u organizaciji uzgoja. Oldenburški uzgoj ima dvije samostalne pasmine, OL s dresurnim naglaskom i OS za preponsko jahanje, dok je hanoveranac jedna pasmina s odvojenim uzgojnim programima unutar jedne matične knjige. Oldenburški uzgojni program među dopuštene pasmine izričito ubraja lusitanca, PRE i gelderlandskog konja, a Hannoveraner Verband je 2023. potvrdio da te pasmine nemaju pravo upisa u hanoverski program. Hanoverski program teži konačnoj visini oko prosjeka od 168 cm, a oldenburški navodi raspon od 160 do 170 cm za trogodišnje konje. Na WBFSH-ovoj ljestvici za dresuru za 2025. Oldenburg je bio drugi s 12.310 bodova, a hanoverska udruga treća s 11.665 bodova.
Zdravlje: WFFS i veterinarski pregledi pastuha
Kod oldenburškog konja javlja se WFFS (sindrom krhkog ždrijebeta toplokrvnjaka), autosomno recesivna nasljedna bolest vezivnog tkiva zbog koje ždrijebe koje naslijedi neispravnu inačicu gena od oba roditelja ne preživljava. U međunarodnom istraživanju koje je obuhvatilo 4.081 konja 38 pasmina nositelji su bila 34 od 219 testiranih oldenburških konja (15,5 %), što su autori opisali kao sličan udio kao kod hanoveranca (49 od 283, 17 %). Uzorci nisu bili slučajni uzorci cijele populacije.
Prema uzgojnom programu OL svi pastusi upisani u knjigu pastuha I ili II od 2019. testiraju se na WFFS; status se javno objavljuje, a na upis ne utječe. Program pri licenciranju pastuha provjerava i rendgenske nalaze osteohondroze, paralizu grkljana, kroničnu bolest dišnih putova (sipnju), periodičnu upalu oka, grizenje jasala, ataksiju i shivering. Pastuh kod kojeg su takvi nalazi potvrđeni u opsegu koji program određuje ne dobiva licenciju, a kobila kod nekih od tih nalaza može biti upisana u knjigu kobila II. To su selekcijski kriteriji, a ne podaci o učestalosti bolesti u pasmini.
Koliko dugo živi oldenburški konj?
Za oldenburškog konja nema posebnih podataka o životnom vijeku, pa se koristi opći podatak za konje. Veterinarski priručnik Merck navodi da konji u prosjeku žive od 25 do 30 godina, a životni vijek ovisi o zdravlju, skrbi i veličini.
Držanje, hranidba i kretanje
Oldenburški konj treba staju sa svakodnevnim ispustom i kontakt s drugim konjima. Britanski kodeks dobrobiti konja (DEFRA) naglašava da su konji životinje krda koje se trebaju družiti s pripadnicima svoje vrste, a izolacija može negativno utjecati na njihovu psihu. Svi konji u staji, osim onih koji po uputi veterinara moraju mirovati, imaju koristi od svakodnevnog ispusta na pašnjak.
Osnova hranidbe je voluminozna krma. Konj u prirodi 16 do 20 sati dnevno pase i traži hranu, pa u vrijeme kada ne radi treba imati gotovo stalan pristup sijenu ili ispaši te stalan pristup svježoj vodi. Količinu krme treba prilagoditi dobi, tipu, težini, kondiciji, zdravlju i opsegu rada, a koncentrat dodavati samo onoliko koliko konju stvarno treba za energiju koju voluminozna krma ne pokriva.
Njega: kopita, zubi, cijepljenje i dehelmintizacija
Njega oldenburškog konja srednje je zahtjevna i slijedi ista pravila kao kod drugih konja. Kopita treba obrezati ili ponovno potkovati prema savjetu potkivača, u pravilu svakih 4 do 8 tjedana. Zube treba pregledati veterinar ili zubni tehničar za konje barem jednom godišnje, a starije konje po potrebi i češće. Kodeks DEFRA preporučuje program cijepljenja i higijene dogovoren s veterinarom te program suzbijanja parazita koji uključuje pretrage izmeta na jajašca i primjenu sredstava protiv glista kada je to potrebno.
Kome oldenburški konj odgovara
Oldenburški konj najbolje odgovara sportskim jahačima u dresuri i preponskom jahanju te rekreativcima koji žele krupnog, elegantnog konja dobrih hodova i imaju mogućnost redovitog rada s trenerom. Za početnike i djecu prikladan je samo uvjetno: treba odabrati starijeg, mirnog i dobro školovanog konja i jahati pod stručnim nadzorom. Manje odgovara onima koji nemaju vremena za svakodnevno kretanje ili vlasnicima koji bi konja držali samog, bez društva drugih konja. Za takvog konja korisno je voditi evidenciju cijepljenja, posjeta potkivača i pregleda zuba.
Temperament
nekompliciran, pouzdan, miran, voljan, jakih živaca
Namjena i komu
dresura, preponsko jahanje, rekreacija; sportašima
Držanje i smještaj
staja sa svakodnevnim ispustom i društvom drugih konja
Njega
sijeno kao osnova, potkivač svakih 4–8 tjedana, pregled zuba barem jednom godišnje, cijepljenje
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
nadarenost za dresuru i preponsko jahanje, uzgojni cilj naglašava jake živce i jahljivost, velik izbor konja u dvjema matičnim knjigama
Na što paziti
treba redovit trening i iskusnog jahača ili trenera, recesivna nasljedna bolest WFFS u pasmini, treba prostranu staju i svakodnevni ispust
Napomene
Kod oldenburškog konja javlja se recesivna smrtonosna bolest ždrebadi WFFS (sindrom krhkog ždrijebeta toplokrvnjaka); u jednom istraživanju (odabrani, ne slučajni uzorci) nositelji su bila 34 od 219 testiranih oldenburških konja (15,5 %). U udruzi OL svi pastusi upisani u knjigu pastuha I ili II od 2019. se testiraju, a status je javno objavljen. Podataka o životnom vijeku pasmine nema; 25–30 godina vrijedi za konje općenito.
