Norik (Noriker)

O pasmini

Norik je srednje težak hladnokrvni planinski konj iz istočnih Alpa, koji se u Austriji uzgaja stoljećima; po salzburškom Pinzgauu, polazištu njegova glavnog uzgojnog područja, naziva se i pinzgauer. Nastao je kao radni i teretni konj planinskih gospodarstava, a danas se susreće u zaprezi, u šumi, pred saonicama, u povorkama i pod sedlom. Prepoznatljiv je po čvrstoj, dubokoj građi i neobičnom bogatstvu boja, od vranaca i dorata do pjegavih »tigrova« i mohrenkopfa.

Od rimskog Norika do salzburških nadbiskupa

Ime pasmine potječe od rimske provincije Norik (lat. Noricum). Izvorna matična knjiga, koju vodi Zemaljski savez uzgajivača konja Salzburga, navodi da nastanak norika seže do uzgoja konja koji je postojao već u vrijeme te provincije. Od sredine 16. stoljeća salzburški su nadbiskupi propisima zadirali u zemaljski uzgoj konja i time postavili temelj današnjeg norika; nadbiskupija je kupila i ergelu Schwaighof. Austrijsko društvo za očuvanje rijetkih pasmina Arche Austria kao prekretnicu spominje odluku nadbiskupa Thuna iz 1688., prema kojoj su se domaće kobile smjele pripuštati samo dvorskim pastusima.

Krajem 19. stoljeća osnovana su prva salzburška uzgojna društva, a s njima i matična knjiga. Prema navodima Arche Austria, prva je knjiga 1903. obuhvaćala 135 pastuha i 1081 kobilu. U početku su u pasminu uvođeni i engleski i belgijski pastusi, a danas se norik uzgaja u zatvorenoj matičnoj knjizi u čistoj krvi: u rodovniku upisanih rasplodnih grla nisu dopuštene druge pasmine, a pastusi moraju potjecati od jedne od pet krvnih linija Vulkan, Nero, Schaunitz, Diamant i Elmar. Savez Pferd Austria navodi da Austrija ima 4600 upisanih rasplodnih kobila i 190 pastuha, što je najveće zatvoreno uzgojno područje norika u Europi.

Norik i slovenski hladnokrvni konj

Norik je snažno obilježio slovenski uzgoj konja, ali slovenski hladnokrvni konj zasebna je pasmina. Prema uzgojnom programu za slovenskog hladnokrvnog konja (Veterinarski fakultet u Ljubljani i udruga uzgajivača, 2010.) izvorna populacija u zapadnim dijelovima Slovenije do 1918. bila je u osnovi noričkog podrijetla, a između 1940. i 1945. u uzgoju su se u cijeloj Sloveniji koristili isključivo pastusi norika. Godine 1979. iz Austrije je uvezeno 10 kobila norika, a 2002. iz Češke njih 35. Matična knjiga norika, vođena od 1979. do 2002., nikada nije premašila 50 grla; budući da se zbog raspršenosti i ograničenih mogućnosti uzgajivača populacija nije mogla održati u čistoj krvi, u cijelosti je uključena u knjigu slovenskog hladnokrvnog konja. Pastusi norika i danas se u slovenskoj hladnokrvnoj pasmini iznimno koriste za osvježavanje krvi: od 2006. u matičnu se knjigu smiju upisati samo pojedini odabrani pastusi norika.

Visina grebena, težina i građa

Norik u grebenu u pravilu mjeri od 156 do 165 cm. Izvorna matična knjiga kao idealnu visinu kobila navodi 156 do 164 cm, a četverogodišnjih i starijih pastuha 160 do 165 cm; za upis u glavnu knjigu kobila mora imati najmanje 152 cm, a pastuh star četiri godine ili više pri upisu najviše 169 cm. Savez Pferd Austria navodi visinu između 158 i 163 cm, što odgovara idealu matične knjige.

Težinu matične knjige ne propisuju. U malom istraživanju o PSSM-u objavljenom 2021. (Zsoldos i suradnici) 15 kobila norika u prosjeku je vagalo 736 kg (± 66 kg), a 5 pastuha 670 kg (± 76 kg); odrasli norik dakle, grubo procijenjeno, teži otprilike 600 do 800 kg. Uzgojni cilj opisuje srednje teškog, širokog konja niskog težišta, sigurnog koraka i dobre ravnoteže: suhe glave dobroćudnog, pozornog pogleda, snažnog srednje dugog vrata, kose lopatice, dubokog trupa, širokih rascijepljenih sapi i čvrstih kopita.

Boje: od vranca do tigra i mohrenkopfa

Norik je prema savezu Pferd Austria vrlo omiljen upravo zbog bogatstva boja. Izvorna matična knjiga nabraja vrance, dorate, riđane, plave, smeđe i crvene čilaše, mohrenkopfe, tigraste i pločasto šarene konje. Za čilaše je karakteristična raspršena bijela dlaka po tijelu uz tamnije dijelove tijela, poput glave i nogu; prema udruzi Arche Austria uzgajivači plavog čilaša zovu i mohrenkopf. Tigar nosi uzorak leopardskih pjega (leopard complex), a pločasti šarac velike bijele plohe (uzorak tobiano). Arche Austria dodaje da se kod riđana traži što tamnija dlaka sa svijetlom grivom i repom te da rjeđe boje često postižu visoke cijene među ljubiteljima.

Norik, haflinger ili slovenski hladnokrvni konj: u čemu je razlika?

Tamni riđan sa svijetlom grivom na alpskom pašnjaku može biti norik ili haflinger, ali riječ je o dvije različite pasmine. Norik je hladnokrvni zaprežni konj idealne visine grebena od 156 do 165 cm, a haflinger manji planinski konj koji prema tirolskoj udruzi uzgajivača haflingera mjeri od 140 do 155 cm i uvijek je riđan. Tirolska udruga odbacuje srodstvo haflingera s hladnokrvnim konjima, no međunarodno genomsko istraživanje (Druml i suradnici, 2018.) svrstava norika među populacije koje su sudjelovale u nastanku haflingera i utvrđuje genetsku primjesu između tih dviju pasmina. Autori pretpostavljaju da je znatan dio osnivačkih kobila haflingera pripadao noriku, ali ističu da doprinos norika još nije zadovoljavajuće kvantificiran. Norik može biti gotovo bilo koje boje, pa i tigrast ili mohrenkopf.

Od slovenskog hladnokrvnog konja razlikuju ga ponajprije matična knjiga i veličina. Slovenski uzgojni program za hladnokrvne pastuhe navodi prosječnu visinu od 155 cm (148 do 160 cm), a za kobile 150 cm (146 do 158 cm), što je manje od noričkog ideala, dok od boja dopušta sve osim šarenih konja i želi što manje bijelih oznaka. Riđani su dakle dopušteni, a kod međimurskog tipa izričito su navedeni među bojama.

Karakter: miran, dobroćudan i radišan

Prema uzgojnom cilju norik ima dobar karakter i uravnotežen temperament. Pferd Austria kao osobine zbog kojih ga posebno cijene navodi zdravlje, dugovječnost, dobroćudnost, izvrstan karakter i uravnotežen temperament. Na ispitivanju pastuha ocjenjuju se i ophođenje, temperament te spremnost na učenje, pa selekcija uzima u obzir i karakter.

Je li norik prikladan za početnike i djecu?

Norik može biti dobar konj za početnika, ali samo ako je konkretan konj miran i dobro školovan te ako početnik radi pod vodstvom iskusnog instruktora. Arche Austria piše da su, unatoč razlikama među životinjama, norici većinom izrazito mirni, pouzdani jahaći i zaprežni konji, prikladni i za početnike. Tko radi s norikom, mora ipak uzeti u obzir njegovu težinu: konj od nekoliko stotina kilograma može slučajno nagaziti na nogu ili pritisnuti čovjeka uza zid. Djeci uz tako velikog konja zato u pravilu treba nadzor odrasle osobe.

Uporaba: zaprega, šuma, saonice i sedlo

Norik je ponajprije zaprežni i radni konj koji se može i jahati. Izvorna matična knjiga navodi da je prikladan osobito za vožnju i vuču te se koristi kao kolski i gospodarski konj za tešku vuču, a prikladnost za jahanje također je moguća. Arche Austria spominje ga u radu u šumi i na polju, u turizmu pred kolima ili saonicama, a seoske jahačke skupine u Salzburgu, Koruškoj, Gornjoj Štajerskoj i Tirolu s njim se natječu i u dresuri, preponskom jahanju i svestranom natjecanju. O radnoj sposobnosti svjedoči ispitivanje pastuha: prema salzburškom uzgojnom programu pastuh na stanici mora vući saonice s otporom od 20 % vlastite tjelesne mase 500 metara u idealnom vremenu od šest minuta.

Hranidba: skroman, ali krupan

Norik je skroman konj, pa osnovu obroka čine kvalitetno sijeno ili ispaša, a ne koncentrat. Arche Austria opisuje ga kao nezahtjevnog i nekompliciranog u hranidbi. Kodeks britanskog ministarstva DEFRA o dobrobiti konja preporučuje da konji u vrijeme kad ne rade imaju gotovo stalan pristup voluminoznoj krmi, poput trave, sijena ili sjenaže, te stalan pristup svježoj, čistoj vodi. Univerzalnih količina nema: obrok treba odgovarati težini, kondiciji i radu pojedinog konja, a kodeks DEFRA savjetuje redovito praćenje tjelesne kondicije i prilagodbu hranidbe.

Kretanje, ispust i društvo drugih konja

Noriku je potrebno svakodnevno kretanje i društvo drugih konja. Kodeks DEFRA navodi da su konji životinje koje žive u krdu i koje bi u prirodi živjele u razmjerno stabilnim skupinama te da izolacija od drugih konja može imati negativan psihički učinak. Arche Austria dodaje da se norici, kao i svi konji, najbolje osjećaju u otvorenoj staji sa stalno dostupnim ispustom, a pri gradnji staje treba uzeti u obzir njihovu masu jer češanjem mogu brzo oštetiti slabo pričvršćene zidove.

Njega: kopita, zubi i gusta griva

Njega norika nije zahtjevna, ali mora biti redovita. Gustu grivu i rep treba raščešljavati, dlaku očistiti prije i poslije rada, a kopita svaki dan pregledati i očistiti. Kodeks DEFRA navodi da potkivač kopita treba obrezati ili ponovno potkovati u pravilu svakih 4 do 8 tjedana, a zube neka barem jednom godišnje pregleda veterinar ili osposobljeni tehničar za zube konja. Program cijepljenja i suzbijanja unutarnjih nametnika izradite zajedno s veterinarom; kodeks kod nametnika preporučuje pretrage izmeta na jajašca i lijekove samo kad su potrebni.

Zdravlje i životni vijek

Za norika nije objavljena procjena životnog vijeka po pasmini; Merckov veterinarski priručnik za konje općenito navodi 25 do 30 godina, ovisno o zdravlju, skrbi i veličini. Važna posebnost pasmine je mutacija gena GYS1, koja uzrokuje polisaharidnu miopatiju tipa 1 (PSSM1), nasljednu bolest mišića koja se prema Merckovu priručniku nasljeđuje dominantno i može se dokazati genetskim testom. U istraživanju Veterinarskog sveučilišta u Beču nositelja mutacije bilo je 34 % od 517 rasplodnih norika i 33 % ždrijebadi godišta 2014.; najmanje ih je bilo među tigrastima. Izvorna matična knjiga utvrđuje PSSM status svih upisanih pastuha, a pastuhe s dvije kopije mutacije ne upisuje.

Tigrasti uzorak uzrokuje gen LP (leopard complex). Kod konja općenito životinje s dvije kopije gena imaju prirođeno stacionarno noćno sljepilo; među genotipiziranim tigrastim noricima 97 % bili su heterozigoti s jednom kopijom. Konj s ljetnim ekcemom, periodičnom oftalmijom (mjesečevim sljepilom), sarkoidima ili nekim drugim manama ne ispunjava zdravstvene uvjete izvorne matične knjige za rasplodna grla. O genetskim testovima dobro je posavjetovati se s veterinarom i uzgajivačem.

Kome norik odgovara – a kome manje

Norik je dobar izbor za ljubitelja zaprega, gospodarstvo s radom u šumi ili mirnog rekreativnog jahača koji traži snažnog, dobroćudnog konja i može mu osigurati prostranu, čvrstu staju, svakodnevni ispust i društvo drugih konja. Manje odgovara onome tko želi sportskog jahaćeg konja za zahtjevnu dresuru ili preponsko jahanje te onome tko nema prostora ni opreme za tako veliku životinju. Prije kupnje provjerite rodovnik, školovanost i PSSM1 status konkretnog konja. Korisno je voditi evidenciju o cijepljenjima, posjetima potkivača, pregledima zubi i tjelesnoj kondiciji.

Prednosti i mane