Morgan (Morgan Horse)

O pasmini

Morgan je svestrani jahaći i zaprežni konj iz američke savezne države Vermont, a cijela pasmina potječe od jednog jedinog pastuha, dorata Figurea, oždrijebljenog 1789. godine. Američka udruga American Morgan Horse Association (AMHA) navodi visinu od 14,1 do 15,2 hh, što znači 14 hh i 1 palac do 15 hh i 2 palca, odnosno otprilike 145–157 cm u grebenu; pojedini su konji niži ili viši. Konja pasmine morgan odlikuju ponosno držanje s visoko nasađenim vratom, izdržljivost te voljna, prilagodljiva narav.

Figure i Justin Morgan: početak pasmine u Vermontu

Pasmina morgan nastala je od jednog konja. Prema povijesti udruge AMHA, Justin Morgan, učitelj, skladatelj, poduzetnik i poznavatelj konja koji se iz Springfielda u Massachusettsu preselio u Randolph u Vermontu, nabavio je ždrijebca dorata oždrijebljenog 1789. i nazvao ga Figure. Kako je tada bio običaj, konja su počeli zvati po vlasniku, pa je postao poznat kao „konj Justina Morgana” ili jednostavno Justin Morgan. AMHA ga smatra osnivačem pasmine.

Njegovo podrijetlo nije pouzdano poznato. Za oca se smatra punokrvni pastuh True Briton, a majka je prema opisu koji navodi AMHA bila kobila srednje veličine „pasmine Wildair”. Figure je prema udruzi bio visok nešto više od 14 hh (14 hh iznosi otprilike 142 cm) i bio je snažan pastuh zdravih, čvrstih nogu (engl. sound) s rijetkom sposobnošću da svoja svojstva prenosi na potomke bez obzira na to s kojom je kobilom bio pripušten. Život je proveo radeći na poljima, vukući teret i kao paradni konj na vježbama milicije; uginuo je 1821. od neliječene ozljede nakon udarca drugog konja, u dobi od 32 godine.

Matična knjiga, državna ergela i simbol Vermonta

Svi današnji morgani potječu od Figurea preko njegova tri najpoznatija sina: Shermana, Bulrusha i Woodburyja. AMHA objašnjava da je registrirani morgan potomak dvaju registriranih morgana, pa je matična knjiga u praksi zatvorena. Prema Britannici, pukovnik Battell iz Middleburyja u Vermontu objavio je 1894. prvu knjigu American Morgan Horse Register, a registar je 1909. preuzeo Morgan Horse Club; njegova je nasljednica današnja AMHA.

Prema Britannici, pasmina morgan nekoć je bila najpoznatija i najraširenija konjska pasmina u SAD-u. Muzej pasmine pri udruzi AMHA piše da je njezina popularnost rasla kroz 19. stoljeće: farmeri su je najprije koristili pri osnivanju gospodarstava (engl. homesteads) u Vermontu i sjevernoj Novoj Engleskoj, a ubrzo se pokazalo da je brz kasač prikladan i za utrke. Početkom 20. stoljeća vlada SAD-a proglasila je morgana službenim vojnim konjem i osnovala državnu ergelu u Weybridgeu u Vermontu.

Prema Britannici, popularnost pasmine kasnije je opala, a uzgoj je neko vrijeme bio pod nadzorom države. Konje koje je vladina ergela uzgojila između 1905. i 1951. danas nazivaju „vladinim morganima”; država je krdo raspršila 1950., a velik dio rasplodnih grla kupilo je Sveučilište u Vermontu, koje je program nastavilo. Vermont je morgana zakonom iz 1961. proglasio svojom državnom životinjom.

Koliko je velik morgan: visina, težina, građa i boje

Morgan je srednje velik, kompaktan konj. AMHA u opisu idealnog morgana navodi visinu od 14,1 do 15,2 hh (14 hh i 1 palac do 15 hh i 2 palca, dakle otprilike 145–157 cm), a neki su konji niži ili viši; Britannica navodi otprilike 145–155 cm. Njemački savez ZfdP, koji vodi podružničku matičnu knjigu prema načelima udruge AMHA, u uzgojnom programu navodi otprilike 140–155 cm. Standard udruge AMHA i program saveza ZfdP težinu ne određuju; Britannica za odrasle morgane navodi otprilike 400–500 kg.

Standard udruge AMHA opisuje izražajnu glavu sa širokim čelom, velikim očima i ravnim ili blago udubljenim kratkim profilom te kratke, lijepo oblikovane uši. Vrat izlazi visoko iz vrlo koso položene lopatice, blago je zaobljen i dug po gornjoj liniji, što stvara karakteristično uspravno držanje. Tijelo je kompaktno s kratkim leđima, širokim slabinama i dobro zaobljenim rebrima, a rep je visoko nasađen. Sapi ne smiju biti više od grebena, a noge trebaju biti ravne s kratkim cjevanicama i okruglim kopitima guste strukture.

Morgan se može registrirati u bilo kojoj boji ako ispunjava ostale uvjete upisa, a AMHA izričito propisuje da boja dlake ili očiju ne smije utjecati na ocjenu pri ocjenjivanju morgana. I uzgojni program saveza ZfdP dopušta sve boje. Prema opisu koji je Oklahoma State University objavio na temelju materijala udruge AMHA, morgani su uglavnom riđani, dorati ili tamni dorati, dosta je i vranaca, palomina i buckskina, a ima i nešto sivaca.

Narav: živahan, ali voljan i pouzdan

Morgan se smatra živahnim, ali poslušnim konjem koji se rado veže uz ljude. AMHA ga u izjavi o pasmini opisuje kao pouzdanog, odanog, neumornog i svestranog konja koji se prilagođava vlasnikovu načinu života; među obilježjima idealnog morgana navodi živahnost, izdržljivost, budnost, prilagodljivost i poslušnost. Njemački uzgojni program traži robusnog, izdržljivog, živahnog, prilagodljivog i pristupačnog konja.

Živahnost znači da morgan brzo primijeti što se oko njega događa i na to reagira. Kod dobro odgojenog konja to je prednost, a kod mladog ili nedovoljno radenog konja može značiti više energije nego što je neiskusan jahač može kontrolirati. Narav pojedinog konja uvijek ovisi i o liniji, dobi, iskustvu i radu koji je imao.

Za što se koristi morgan

Morgan je izrazito svestran i ističe se u jahanju i vožnji. AMHA ga ubraja među vodeće zaprežne konje na svijetu i spominje ga u kombiniranoj vožnji, natjecateljskom terenskom i daljinskom jahanju, svestranom natjecanju (engl. eventing), western disciplinama, dresuri i svim izložbenim disciplinama. U izložbenom ringu često ga nazivaju „kasačkom pasminom” (engl. trotting breed) s izraženim prirodnim korakom, prikladnim za razrede park saddle i harness, engleski pleasure i pleasure driving.

Prema udruzi AMHA pasmina je tražena i u programima terapijskog jahanja jer rado surađuje s čovjekom, a svake se godine dodjeljuje nagrada za terapijskog konja godine. Na farmi i u obitelji AMHA ga predstavlja kao konja koji je jednostavan za održavanje (engl. easy maintenance), druželjubiv i svestrano nadaren.

Je li morgan prikladan za početnike i djecu?

Morgan može biti dobar izbor za početnika, ali uvjetno. Stariji, dobro školovan i miran konj može biti pouzdan učitelj jahaču koji uči pod vodstvom instruktora, a AMHA kod dresure naglašava da su morgani pristupačni i amaterima i mladim jahačima. Mlad, neškolovan ili vrlo osjetljiv izložbeni konj u pravilu nije prikladan za početnika.

Kod djece dolaze u obzir samo iskusni, provjereno mirni konji, a jahanje se obično odvija pod nadzorom osposobljene odrasle osobe. Iskusnim jahačima morgan nudi mnogo, od vožnje i dresure do dugih terenskih jahanja. Pri izboru se treba voditi pojedinim konjem, njegovom školovanošću i zdravljem, a ne ugledom pasmine.

Njega: kopita, zubi, cijepljenje i sedlo

Njega morgana umjereno je zahtjevna i slična njezi drugih jahaćih konja. Britanski kodeks dobrobiti konja (DEFRA) navodi da konje treba redovito četkati kako bi dlaka bila čista te bez rana i parazita, a kopita treba očistiti pri izlasku iz staje, a kod konja u radu i prije rada i nakon njega. Kopita treba obrezati ili ponovno potkovati prema savjetu potkivača, obično svakih 4 do 8 tjedana, a zube barem jednom godišnje treba pregledati veterinar ili zubni tehničar za konje.

Isti kodeks navodi program cijepljenja i kontrole zaraznih bolesti dogovoren s veterinarom te plan suzbijanja parazita s pretragama izmeta na jajašca parazita. Posebnost pasmine je sedlo: AMHA upozorava da za morgane može biti izazov naći sedlo koje dobro pristaje, jer širokim i kratkim leđima usko i dugo sedlo ne odgovara, a loše sedlo može izazvati i probleme u ponašanju.

Hranidba: skroman konj koji se lako udeblja

Morgan je poznat kao „easy keeper”, konj kojem je dovoljno malo hrane. AMHA piše da treba manje žitarica i paše od većine drugih pasmina i da treba paziti da ne pojede previše, osobito zaslađene hrane, jer pretilost dovodi do problema sa zdravljem i čvrstoćom nogu. Prema udruzi, kondicija je primjerena kada se rebra mogu napipati bez pritiskanja kroz sloj masti, a ne vide se.

Osnova obroka treba biti voluminozna krma. Kodeks DEFRA navodi da konji u prirodi 16 do 20 sati na dan pasu i brste, pa izvan radnog vremena trebaju imati gotovo stalan pristup travi, sijenu ili sjenaži te uvijek svježu, čistu vodu. Koncentrata ne smije biti više nego što konju treba za rad, a promjene obroka trebaju biti postupne.

Kretanje, ispust i društvo drugih konja

Morgan treba svakodnevno kretanje i društvo drugih konja. Kodeks DEFRA naglašava da su konji životinje krda koje moraju imati kontakt s pripadnicima svoje vrste te da izolacija može imati negativan psihološki učinak. Svi konji u staji, osim onih koji po uputi veterinara moraju mirovati, imaju koristi od svakodnevnog ispusta na pašnjak, gdje mogu pasti i družiti se s drugim konjima.

Zdravlje i životni vijek morgana

AMHA navodi da pasmina ima iznimno malo zdravstvenih problema i da se kod nje rijetko javljaju bolesti zajedničke većini pasmina, primjerice Cushingova bolest, hormonski poremećaj čest kod starijih konja. Važnija je tema metabolizam: Merckov veterinarski priručnik među pasminama kod kojih je konjski metabolički sindrom (EMS) najčešći, uz ponije navodi i morgane. Srž sindroma je poremećena regulacija inzulina koja povećava rizik od laminitisa, a među znakovima mogu biti i lokalna ili opća pretilost.

Istraživači Sveučilišta u Minnesoti u genomskoj su studiji, u koju je bilo uključeno 286 morgana, velške ponije i morgane razmatrali kao pasmine visokog rizika za EMS i utvrdili da je sindrom poligensko svojstvo s nekim za pasminu specifičnim varijantama rizika. Za životni vijek morgana ni AMHA ni Britannica ne navode broj specifičan za pasminu: AMHA kaže da većina konja živi 20–30 godina i da mnogi dobro zbrinuti morgani dožive više od 30 godina, a Merckov priručnik za konje općenito navodi prosječno 25–30 godina.

Razlika između morgana i američkog quarter konja

Morgan i američki quarter konj američke su pasmine slične visine, ali različitog tipa i namjene. Slovenski uzgojni program za quarter konja navodi visinu od 145 do 165 cm, a Britannica ga opisuje kao niskog i zdepastog konja snažno razvijene muskulature koji se afirmirao u utrkama na četvrt milje i u radu sa stokom. Morgan prema standardu udruge AMHA ima uspravan, visoko nasađen vrat i kompaktno tijelo s kratkim leđima, a AMHA ga često naziva „kasačkom pasminom” s prirodnim kasom.

Kome odgovara morgan

Morgan odgovara jahačima i vozačima koji traže srednje velikog, izdržljivog i svestranog konja za rekreaciju, terensko jahanje, vožnju ili dresuru te obiteljima s iskusnim članom koji vodi konja. Manje je prikladan za one kojima treba velik sportski konj za zahtjevno preponsko jahanje ili za vlasnike koji ne mogu nadzirati njegovu hranidbu. Treba staju ili otvoreni boks sa svakodnevnim ispustom, društvo drugih konja, kvalitetno sijeno u umjerenim količinama, redovit rad te redovitu skrb potkivača, veterinara i zubnog tehničara. Korisno je voditi evidenciju cijepljenja, posjeta potkivača i pregleda zuba.

Prednosti i mane