Islandski konj (Icelandic Horse)

O pasmini

Islandski konj malen je, ali snažan jahaći konj s Islanda, kojeg od drugih pasmina najviše razlikuje tölt – mekan četverotaktni hod u kojem jahač gotovo ne osjeća trzaje. Pasmina je više od tisuću godina živjela u gotovo potpunoj izolaciji, pa ima vlastito naslijeđe, vlastita uzgojna pravila i vlastite zdravstvene posebnosti.

Konj Vikinga, tisuću godina odvojen od svijeta

Islandski konj potječe od konja koje su na otok dovezli prvi doseljenici. Američki savez za islandske konje (USIHC) navodi da su stigli u 9. stoljeću s vikinškim doseljenicima iz Norveške i s Britanskog otočja, a nordijski centar za genetske resurse NordGen kao najbliže srodnike navodi fjordskog konja, konja s Farskih otoka i šetlandskog ponija. Na otoku bez cesta stoljećima je nosio teret, prevozio liječnika i poštara te ljude preko ledenjačkih rijeka, a od 19. stoljeća radio je i u zaprezi, sve dok ga sredinom 20. stoljeća nisu potisnuli traktori. Danas je omiljen jahaći i sportski konj, a izvoz jahaćih konja postao je zasebna gospodarska grana.

Karta u jednom smjeru: zašto se konj ne može vratiti na Island

Islandski konj koji jednom napusti Island prema Horses of Iceland na njega se više ne može vratiti. Uvoz konja Islanđani su zabranili 1882., a platforma Horses of Iceland navodi da nakon 13. stoljeća na otok vjerojatno gotovo da i nije dovezen nijedan konj. Važeći zakon o uvozu životinja (br. 54/1990) u članku 2. zabranjuje uvoz svih životinja i njihova genetskog materijala, a iznimke pod strogim uvjetima može odobriti samo nadležno tijelo. Zbog izolacije na Island nikada nisu stigle bolesti poput đurme, konjske influence i konjskog herpesvirusa tipa 1. Islandska uprava za hranu i veterinarstvo (MAST) upozorava da tamošnji konji nisu cijepljeni i da su stoga osjetljivi na uzročnike zaraze iz inozemstva.

WorldFengur, FEIF i islandski konj u regiji

Svi registrirani islandski konji upisani su u WorldFengur, izvornu matičnu knjigu pasmine, koja prikuplja podatke iz zemalja članica međunarodnog saveza FEIF. Godine 2024. u svijetu je bilo registrirano više od 300.000 islandskih konja, od toga oko 40 % na Islandu; prema USIHC-u prvi su izvezeni u Njemačku 1940-ih. FEIF je osnovan 1969., a Slovenija je članica od 1994. Slovenska članica je Društvo rejcev islandskih konj Slovenije (DRIKS), koje vodi evidenciju islandskih konja u Sloveniji, a ljubitelje pasmine povezuje i Združenje islandski konji Slovenije iz Mislinje. Hrvatska se na popisu članica FEIF-a ne navodi.

Visina grebena, težina i zašto nije poni

Islandski konj u grebenu obično mjeri od oko 130 do nešto više od 150 cm. Horses of Iceland navodi da je prosjek konja na uzgojnim ocjenjivanjima danas 142 cm, što je znatno više nego prije trideset godina, a DRIKS navodi raspon od 130 do 145 cm. Opis uzgojnog cilja težinu ne navodi; recenzirano istraživanje u časopisu Acta Veterinaria Scandinavica (2025.) navodi 330–370 kg, nordijska banka gena NordGen 350–400 kg, a DRIKS 300 do 400 kg; sve su vrijednosti približne.

Po centimetrima bi ga mnogdje svrstali među ponije, no Horses of Iceland i slovensko društvo DRIKS nazivaju ga konjem. Presudna je svrha: USIHC ga opisuje kao obiteljskog jahaćeg konja uzgojenog za nošenje odraslih na duge udaljenosti, a NordGen kao njegove najizrazitije osobine navodi iznimnu raznolikost boja i svestranu sposobnost hodova. Uzgojni cilj želi zdravog, izdržljivog, robusnog, a ipak elegantnog konja s pet izvrsnih hodova. Prepoznatljivi su gusta griva, koja često pada na obje strane vrata, i dug rep.

Više od 40 boja u jednoj pasmini

Horses of Iceland navodi više od 40 boja i do 100 varijanti; u matičnoj knjizi dopuštene su sve, a službeni uzgojni cilj jest očuvati sve koje se u pasmini javljaju prirodno. Najčešći su riđan i vranac, a na osnovne boje nadovezuju se varijante poput šarca, duna (žućkasta boja s tamnom leđnom prugom), krem boje, sivca, srebrne (silver dapple) i čilaša. Kod srebrne boje potreban je oprez: kod homozigotnih konja utvrđena je povezanost s više prirođenih anomalija oka (MCOA), pa je pri parenju nužna pažnja.

Tölt i inohod: pet hodova

Većina islandskih konja uz korak, kas i galop ima još tölt i inohod (isl. skeið, brzi trkaći inohod). Tölt je četverotaktni lateralni hod u kojem konj uvijek ima jednu ili dvije noge na tlu, pa nema fazu lebdenja i jahaču je vrlo mekan; može se jahati od vrlo sporog do vrlo brzog tempa. Ti hodovi nisu naučeni, novorođena ždrebad često ih pokazuju od samog početka.

Inohod je dvotaktni je lateralni hod s fazom lebdenja koji se jaše vrlo brzo na kratke udaljenosti, i na utrkama od 100 do 250 metara. Konj s pet hodova svladava sve hodove, a konju s četiri hoda nedostaje inohod. Razlika je djelomično genetska: prema Horses of Iceland konji s pet hodova varijantu gena DMRT3 uvijek nasljeđuju od oba roditelja, dok konji s četiri hoda mogu imati bilo koji od tri genotipa.

Karakter: prijateljski, hrabar i pun volje

Islandski konj je prema opisu Horses of Iceland prijateljski raspoložen, znatiželjan, pametan i brzo uči; obično je jednostavan za rukovanje i suradljiv, a pritom snažan i s velikom radnom voljom. Uzgojni cilj obuhvaća sve od osjetljivih i voljnih konja do mirnijih tipova, uvijek s naglaskom na volji za rad. Mnogi odrastaju u krdu: na sjeveru Islanda velika krda ljeti tri mjeseca slobodno pasu u planinskim dolinama, a jahati ih počinju razmjerno kasno, u pravilu s tri i pol godine.

Za početnike i djecu – samo uz uvjete

Islandski konj može biti prikladan za početnika, ali samo ako je konkretan konj pouzdan, dobro školovan i miran te ako jahač napreduje pod vodstvom osposobljenog instruktora. Horses of Iceland piše da za dulje jahanje i obuku jahač treba mnogo osjećaja i tehnike. Slovensko društvo DRIKS još je izravnije: islandski konj po prirodi nije konj za djecu i neiskusne jahače, jer ga tisuću godina uzgajaju kao temperamentnog konja za duga putovanja s urođenom željom za trčanjem. I malen konj teži nekoliko stotina kilograma, pa neka djeca uz njega budu pod nadzorom odraslih. Izvori se pritom razlikuju: slovenski nacionalni registar pasmina opisuje ga kao prikladnog za rekreacijsko jahanje odraslih i djece, pa je presudan pojedini konj.

Uporaba i nosivost

Islandski konj najčešće je obiteljski jahaći konj za izlete. Horses of Iceland opisuje ga kao iznimno svestranu pasminu, uspješnu u daljinskom jahanju, zaprezi i terapijskom jahanju, a mnogi su školovani i u dresuri. Natjecanja su usmjerena na kvalitetu pet hodova i utrke u inohodu, dok je preponsko jahanje rijetko. Istraživanje u časopisu Acta Veterinaria Scandinavica (2025.) utvrđuje da islandske konje češće nego druge pasmine slične veličine jašu odrasli. U testu sa 16 konja oni su u töltu nosili do 35 % svoje tjelesne mase uz razmjerno slab fiziološki odgovor (rezultat nije preporučeno najveće opterećenje), a autori naglašavaju da su za čvrste zaključke potrebna daljnja istraživanja.

Hranidba, ispust i krdo

Islandski konj prilagođen je skromnoj prehrani: tijekom ljeta skuplja masne zalihe, a na Islandu konj na dobrom pašnjaku sa zaklonom može prezimiti čak i bez dodatne hrane. Na bogatijim pašnjacima zato treba pratiti kondiciju; kodeks britanskog ministarstva DEFRA o dobrobiti konja navodi da konjima koji se lako udebljaju u određenim razdobljima godine možda treba ograničiti ispašu. Isti kodeks preporučuje gotovo stalan pristup voluminoznoj krmi poput trave, sijena ili sjenaže, neprekidan pristup svježoj vodi i koncentrat samo prema stvarnoj potrošnji energije. Univerzalnih količina nema.

Konju je potrebno svakodnevno kretanje i društvo drugih konja. Kodeks DEFRA navodi da su konji životinje krda koje bi se trebale družiti s pripadnicima svoje vrste te da izolacija može imati negativan psihički učinak.

Njega, kopita i cijepljenje

Gustu grivu i rep treba redovito raščešljavati, a kopita svakodnevno pregledavati. Kodeks DEFRA navodi da potkivač kopita treba podrezati ili konja potkovati u pravilu svakih 4 do 8 tjedana, a zube neka veterinar ili osposobljeni tehničar za zube pregleda barem jednom godišnje. Cijepljenje i suzbijanje nametnika treba planirati s veterinarom, kod nametnika uz pretrage izmeta. Kod konja uvezenih izravno s Islanda cijepljenje je posebno važno; Horses of Iceland pri kupnji spominje postupak cijepljenja i pregled kod lokalnog veterinara.

Ljetni ekcem i životni vijek

Najpoznatiji problem izvezenih islandskih konja je ljetni ekcem, alergija na ubode mušica roda Culicoides, kojih na Islandu nema. U istraživanju u časopisu Acta Veterinaria Scandinavica (2006.) znakove ekcema imalo je 114 od 330 konja (34,5 %) izvezenih u Njemačku, Dansku i Švedsku, a među konjima izvezenima prije više od dvije godine 49,5 %. Bolest uzrokuje jak svrbež i ogrebotine, obično na grivi, repu i grebenu. Merckov veterinarski priručnik navodi da zaštita uključuje boravak u staji od 16 do 7 sati u toplijim mjesecima i pokrivače s kapuljačom.

Znanstvenih podataka o životnom vijeku upravo ove pasmine nismo pronašli; Merckov priručnik za konje općenito navodi 25 do 30 godina. Društvo DRIKS navodi 35 do 40 godina, no to je navod društva, a ne rezultat istraživanja.

Kome islandski konj odgovara – a kome manje

Islandski konj dobar je izbor za rekreativnog jahača kojeg privlače mekani tölt i izleti u prirodu, a spreman je jahanje konja s posebnim hodovima svladati uz instruktora. Manje odgovara onome tko očekuje mirnog »dječjeg ponija« ili ne može osigurati ispust, društvo drugih konja i ljetnu zaštitu od mušica. Pri kupnji provjerite upis u WorldFengur, školovanost i zdravlje; većina kupaca odabere neovisan veterinarski pregled. Isplati se voditi evidenciju o cijepljenjima, dehelmintizaciji, posjetima potkivača i pregledima zubi.

Prednosti i mane