Holštajnski konj (holštajner, Holsteiner)

O pasmini

Holštajnski konj ili holštajner njemački je toplokrvni sportski konj iz Schleswig-Holsteina, kojeg uzgojna udruga Verband der Züchter des Holsteiner Pferdes sa sjedištem u Elmshornu uzgaja prije svega za preponsko jahanje. Uzgojni cilj kao poželjnog opisuje jahaćeg, svestrano nadarenog konja koji je najprikladniji za preponski sport, ali ima i visoku nadarenost za dresuru i svestrano natjecanje (military). Uzgojna udruga početke pasmine smješta u 1225. godinu, a moderni uzgoj počiva na starim linijama kobila i pažljivo odabranim punokrvnim pastusima.

Od samostana Uetersen do seljačkog uzgoja u močvarama uz Labu

Povijest holštajnskog konja, prema navodima uzgojne udruge, počinje 1225. godine, kada je grof Gerhard I. od Schleswig-Holsteina i Stormarna samostanu Uetersen dodijelio pravo da svoje konje napasa na neobrađenim zemljištima grofovije Pinneberg. Ured zemaljskog konjušnika postojao je u Holsteinu već pod kraljem Kristijanom I. (1460.–1481.). Pasminu su stoljećima uzgajali seljaci, a udruga njezino podrijetlo smješta u riječne močvare uz Labu i na zapadnu obalu Schleswig-Holsteina.

Prema Društvu za povijest Schleswig-Holsteina konji iz Holsteina izvozili su se već u 16. stoljeću, a zemaljska ergela u Celleu započela je 1735. uzgoj s dvanaest pastuha iz Holsteina. U 18. stoljeću holštajner je bio cijenjen kao raskošan kočijaški konj visokih i prostranih hodova, a na teškim močvarnim tlima obavljao je i poljoprivredne poslove. Prije 1850. uzgajivači su u njega unijeli krv jorkširskih kočijaških konja (Yorkshire Coach). Godine 1883. uzgojna su se društva povezala u prvu uzgojnu udrugu u Kremper Marschu, koja se 1935. spojila s udrugom s područja Geesta u današnji Verband. Pasminski žig koji holštajneri nose uveden je 1944. godine.

Od radnog konja do preponaša svjetske klase

Preobrazba u sportskog konja dogodila se sredinom 20. stoljeća, kada je mehanizacija poljoprivrede konja istisnula s polja. Godine 1960. bilo je još samo 1.311 holštajnskih kobila, što je potaknulo zemaljski sabor Schleswig-Holsteina da raspusti zemaljsku ergelu Traventhal, osnovanu 1874. Udruga je preuzela gotovo sve njezine pastuhe i u Elmshornu izgradila vlastitu pastušnu stanicu. Za oplemenjivanje su uzgajivači koristili ponajprije engleske punokrvne pastuhe; samo u 60-ima u uzgoju ih je bilo više od 25.

Najjači je pečat ostavio punokrvni pastuh Ladykiller xx, rođen 1961. u Engleskoj, koji je dao 35 kobila s državnom premijom i jednako toliko licenciranih pastuha, među njima Landgrafa I. Uz njega je, prema udruzi, moderni sportski uzgoj najsnažnije obilježio Cor de la Bryère, a povijest uzgoja pisao je i Capitol I. Rodoslovna analiza Roosa i suradnika (2015.) pokazala je da je engleski punokrvnjak najutjecajnija strana pasmina u holštajnskoj populaciji s doprinosom od 25,98 % rodoslovlju populacije.

Stroga matična knjiga i stare linije kobila

Holštajner se uzgaja metodom čistog uzgoja: u uzgojnom programu sudjeluju ponajprije holštajnski pastusi i kobile, a unošenje gena iz drugih populacija nije isključeno ako podupire uzgojni cilj i čuva pasminske osobine. Istraživači iz Kiela i udruge zapisali su 2013. da je matična knjiga za kobile strogo zatvorena i da se strani pastusi koriste što manje. Okosnicu uzgoja čine linije kobila koje je sustavno počeo bilježiti Georg Ahsbahs 1883. i koje se vode i danas.

Za upis u knjigu pastuha Holstein I otac i majčin otac moraju biti licencirani pastusi iz vlastite populacije. Kao oplemenjivače statut dopušta engleske punokrvne i anglo-arapske pastuhe te pastuhe odabranih toplokrvnih pasmina, među njima hanoveranca, trakenca, oldenburgera i slovenskog toplokrvnjaka. Kobile bez odgovarajućeg podrijetla mogu se upisati u zasebnu knjigu Holstein Global. Populacija je 1. 1. 2023. brojila 5.498 upisanih rasplodnih kobila i 192 pastuha, a područje rada udruge obuhvaća i Hrvatsku i Sloveniju.

Visina, težina i građa holštajnera

Holštajner je velik konj za kojeg matična knjiga propisuje samo najmanju visinu u grebenu, ali ne i gornju granicu. Kobile za upis u matičnu knjigu trebaju najmanje 158 cm, za glavnu matičnu knjigu najmanje 160 cm, a pastusi pri licenciranju kao mladi pastusi najmanje 162 cm te u dobi od najmanje 36 mjeseci 164 cm. Službenu težinu udruga ne navodi, a istraživanja s vaganjem baš ove pasmine nismo pronašli. Kao opća orijentacija: u danskom je istraživanju 38 odraslih toplokrvnih konja nenavedenih pasmina izvagano na vagi s rezultatom od 478 do 718 kg, što nije podatak za holštajnera.

Uzgojni standard opisuje atletskog, krupnog i izražajnog jahaćeg konja. Utjecaj punokrvnjaka treba se vidjeti u suhoj, izražajnoj glavi s velikim okom, lijepo oblikovanom vratu i izraženoj muskulaturi. Poželjni su dug vrat koji se prema glavi sužava, velika kosa lopatica, izražen greben i duge, snažno omišićene sapi, a noge suhe s pravilnim zglobovima i dobro oblikovanim kopitima. Nepoželjan je grub, trom ili nesportski izgled.

Boje: većinom dorati, bez šaraca

Holštajneri su većinom dorati. Uzgojni program pod bojama navodi »ponajprije dorati, isključeni su šarci«, što znači da druge boje nisu isključene, a konji sa šarenim uzorkom nisu dopušteni. I povijesni holštajner je, prema navodima udruge, nosio ponajprije doratastu boju dlake.

Narav holštajnera: pouzdan, ali sportski živahan

Prema uzgojnom cilju holštajner je nekompliciran, ugodan za rad i istodobno predan konj jakih živaca, koji djeluje budno i inteligentno te pokazuje staložen, uravnotežen temperament. Program među poželjnim osobinama navodi i pouzdanost te brzo reagiranje. Karakter i temperament pastuha ocjenjuju se prije konačnog upisa u matičnu knjigu, a kod kobila bi se nadarenost trebala provjeriti između treće i pete godine.

Uzgojni cilj opisuje željeni smjer, a ne osobine svakog konja. Brzo reagiranje i velika odrazna snaga koje uzgajivači traže za preponski sport znače da mlad ili slabo školovan holštajner od jahača traži iskustvo. Ponašanje pojedinog konja ovisi o školovanju, dobi i načinu držanja.

Preponsko jahanje, military i dresura

Preponsko jahanje glavna je disciplina holštajnera. Standard od skoka traži snagu, elastičnost i promišljenost iz kojih se vide staloženost i inteligencija te izrazito zaobljena leđa iznad prepone. U kasu je karakteristična izražena akcija koljena prednjih nogu. Prema udruzi pasmina je već desetljećima među najboljim pasminama na svijetu za preponsko jahanje i military, a prema rangiranju Svjetske udruge uzgajivača sportskih konja (WBFSH) holštajnski uzgoj preponskih konja zauzima jedno od vodećih mjesta.

Poznat je primjer Capitol I, otac Dobel's Centa, pobjednika Svjetskog kupa 2001., i Carthaga Z; obojica su nastupila na Olimpijskim igrama u Sydneyju, a na CHIO-u u Aachenu 2000. zauzeli su prvo i drugo mjesto u Velikoj nagradi. Holštajneri nastupaju i u vrhunskoj dresuri, a za rekreacijsko jahanje prikladniji su mirniji, dobro školovani pojedinci.

Holštajner i hanoveranac: u čemu je razlika?

Glavna je razlika u usmjerenju i otvorenosti uzgoja. Holštajnski uzgoj usredotočen je na preponsko jahanje i ima strogo ograničeno podrijetlo, dok hanoverski uzgojni program cilja na konje s naglašenom nadarenošću za dresuru, preponsko jahanje ili military, za svaku disciplinu ima zaseban program i izričito navodi da je matična knjiga otvorena. Hanoveranac je brojniji: krajem 2022. imao je 14.043 kobile i 482 pastuha, a holštajner 1. 1. 2023. 5.498 kobila i 192 pastuha. Hanoverski program cilja na prosječnu visinu od oko 168 cm i dopušta sve boje, a holštajnski propisuje samo najmanje visine i isključuje šarce.

Dvije su pasmine usko povezane. Prema Društvu za povijest Schleswig-Holsteina holštajnski konji bili su temelj hanoveranca, jer je ergela Celle 1735. počela s dvanaest pastuha iz Holsteina. Danas hanoverski program svrstava holštajnera u prvu skupinu dopuštenih pasmina, a holštajnski statut hanoveranca među dopuštene toplokrvne oplemenjivače.

WFFS i zdravstveni uvjeti za pastuhe

Sindrom krhkog ždrijebeta toplokrvnjaka (WFFS) recesivna je nasljedna bolest kod koje ždrijebe s varijantom gena PLOD1 od oba roditelja razvija oštećenje vezivnog tkiva nalik Ehlers-Danlosovu sindromu. U međunarodnom istraživanju 4.081 konja iz 38 pasmina nositelji su bili 11 od 132 testirana holštajnera (8,33 %); uzorak je odabran tako da obuhvati što više pasmina, pa nije popis populacije. Najveći udio nositelja istraživanje je pronašlo kod hanoveranca i danskog toplokrvnjaka.

Prema pravilniku njemačkih uzgojnih udruga (ZVO) od uzgojne godine 2019. svi rasplodni pastusi moraju biti testirani na WFFS, a rezultati se upisuju u uzgojnu svjedodžbu i objavljuju na mrežnoj stranici uzgojne udruge. U siječnju 2019. Holsteiner Verband objavio je da su svi aktivni pastusi smješteni u Elmshornu bili negativni.

Holštajnski statut za licenciranje pastuha propisuje nekoliko zdravstvenih uvjeta. Pastuh ne smije imati genetske defekte koji uzrokuju patnju, ne smije biti kliconoša virusnog arteritisa konja (EVA), a rendgenske snimke njegovih nogu za pastuhe rođene od 1997. ocjenjuje komisija od najmanje tri specijalizirana veterinara. Držatelj pastuha mora vlasnika kobile obavijestiti o poznatom genetskom statusu pastuha u pogledu takvih defekata. Ti uvjeti vrijede za rasplodne pastuhe i nisu jamstvo zdravlja pojedinog jahaćeg konja.

Koliko dugo živi holštajner?

Pouzdanih podataka o životnom vijeku holštajnera kao pasmine nema. Veterinarski priručnik Merck za konje općenito navodi prosječno 25 do 30 godina i dodaje da životni vijek ovisi o zdravlju, skrbi i veličini konja.

Držanje, hranidba i kretanje

Holštajner treba društvo drugih konja, svakodnevno kretanje i hranidbu koja se temelji na sijenu ili ispaši. Britanski kodeks za dobrobit konja (DEFRA) naglašava da su konji životinje krda i da izolacija negativno utječe na njihovo psihičko stanje. Konji bi trebali imati gotovo stalan pristup voluminoznoj krmi i stalan pristup svježoj vodi; u prirodi bi pasli 16 do 20 sati dnevno. Kodeks navodi da svim konjima u staji, osim onima na veterinarski propisanom mirovanju, koristi svakodnevni ispust na pašnjak gdje mogu pasti i družiti se; to može smanjiti i rizik od poroka poput grizenja jasala. Koncentrat neka bude samo dodatak u količini koju zahtijeva rad konja, a minerale i vitamine možda će trebati dodati ako ispaša nije dovoljna.

Njega: kopita, zubi, cijepljenje i dehelmintizacija

Osim redovitog timarenja i pregleda kože, u njezi holštajnera najvažniji su kopita, zubi i preventiva. Kodeks DEFRA preporučuje da potkivač kopita obreže ili konja ponovno potkuje prema svojoj procjeni, obično svakih 4 do 8 tjedana, a zube bi barem jednom godišnje trebao pregledati veterinar ili osposobljeni zubni tehničar. Cijepljenje i kontrola nametnika trebaju se provoditi prema programu dogovorenom s veterinarom, koji uključuje i pretrage izmeta na jajašca nametnika.

Kome holštajner odgovara

Holštajner najviše odgovara sportskim i iskusnim rekreacijskim jahačima koje zanima ponajprije preponsko jahanje ili military te vlasnicima koji mu mogu osigurati redovit trening, ispust u društvu drugih konja i stručnu podršku trenera, potkivača i veterinara. Za početnike i djecu prikladan je samo uvjetno: u obzir dolazi ponajprije stariji, dobro školovan i miran konj uz redovit rad s trenerom. Manje je prikladan za nekoga tko nema vremena za redovit rad ili bi mladog, neškolovanog konja htio voditi bez pomoći. Datume cijepljenja te posjeta potkivača, veterinara i zubnog tehničara korisno je redovito bilježiti.

Prednosti i mane