Engleski punokrvnjak (Thoroughbred)

O pasmini

Engleski punokrvnjak (Equus ferus caballus), engleski thoroughbred, trkaća je pasmina konja nastala u Engleskoj koja se danas uzgaja po cijelom svijetu, ponajprije za galopske utrke. Visok je, vitak i brz konj dugačke, kose lopatice, tanke kože i finih, ali čvrstih nogu. Slovenski uzgojni program za pastuhe i kobile navodi visinu grebena od 155 do 165 cm, a odrasli trkaći konji prema objavljenim mjerenjima obično teže 400–600 kg. Osim na utrkama susrećemo ga u preponskom jahanju, svestranom natjecanju i dresuri, a uzgajivači ga stoljećima koriste za poboljšanje drugih pasmina.

Tri istočna pastuha i prva matična knjiga

Engleski punokrvnjak nastao je križanjem autohtonih konja s uvezenim konjima istočnog podrijetla. Slovenski uzgojni program kao pretke navodi konje arapskog, berberskog, turskog i perzijskog podrijetla te autohtone konje; sredinom 18. stoljeća križanja su prestala i otad se pasmina uzgaja isključivo u čistoj krvi. Očevima pasmine smatraju se tri pastuha dovedena u Englesku između 1689. i otprilike 1730.: Byerley Turk, Darley Arabian i Godolphin Arabian (zvan i Godolphin Barb). Američko udruženje za arapske konje (AHA) piše da se većina današnjih punokrvnjaka po rodovniku može pratiti do ta tri pastuha, a godine njihova dolaska u izvorima se ponešto razlikuju.

Pasminu je učvrstila matična knjiga. Prema Enciklopediji Britannici u General Stud Book upisivani su samo konji koji izravnom linijom potječu od takozvanih kraljevskih kobila (43 kobile uvezene za vladavine Jakova I. i Karla I.) ili od spomenuta tri pastuha. Obiteljska tvrtka Weatherbys, koja knjigu izdaje i danas, kao godinu prvog izdanja navodi 1791., a slovenski uzgojni program prvi svezak smješta u 1793. godinu. Rodovnici u prvim svescima po današnjim mjerilima nisu bili detaljni: knjiga je u početku ponajprije potvrđivala identitet konja kako bi se natjecali u pravim utrkama.

Kada je konj doista »thoroughbred«

Engleski punokrvnjak je samo konj upisan u matičnu knjigu koju priznaje Međunarodni odbor matičnih knjiga (ISBC). Riječ »thoroughbred« stoga ne znači bilo kojeg čistokrvnog konja, iako je, kako upozorava Britannica, ponekad pogrešno koriste u tom smislu. Konja sa samo jednim punokrvnim roditeljem u Velikoj Britaniji zovu »half-bred«, a u SAD-u »grade thoroughbred«.

Uzgojna pravila su stroga. Prema slovenskom uzgojnom programu uzgoj je isključivo u čistoj pasmini, dopušten je samo prirodni pripust, a umjetno osjemenjivanje, prijenos zametaka i kloniranje nisu dopušteni. Pripusna sezona traje od 15. veljače do 15. kolovoza. Zato je podrijetlo svakog registriranog punokrvnjaka upisano u priznatu matičnu knjigu.

Engleski punokrvnjak u Sloveniji

U Sloveniji se engleski punokrvnjak uzgaja od 1993., a matična knjiga slovenskog uzgoja međunarodno je priznata od 2000. godine. Uzgojni program vodi Veterinarski fakultet u Ljubljani. Populacija je mala: program za 2009. navodi 186 konja, od toga 82 rasplodne kobile i 12 rasplodnih pastuha, te zaključuje da veći rast nije za očekivati dok zemlja ne dobije odgovarajući hipodrom.

Slovenski uzgojni cilj je skladan, elegantan i plemenit konj dobroćudnog karaktera i živahnog temperamenta, pravilnih i izdašnih hodova, prikladan za galopske utrke i za druge grane konjičkog sporta.

Visina, težina i građa

Slovenski uzgojni program za pastuhe i kobile navodi visinu grebena od 155 do 165 cm. Za upis u knjigu pastuha I pastuh mora imati najmanje 160 cm, a kobila za glavnu knjigu kobila najmanje 155 cm. Britannica navodi prosjek od oko 163 cm i širi raspon od 15 do 17 hh (otprilike 152–173 cm), pa pojedini konji mogu biti primjetno viši ili niži od slovenskog okvira.

Matična knjiga težinu ne propisuje. Japanska studija u časopisu Journal of Equine Science navodi da odrasli trkaći punokrvnjaci obično teže 400–600 kg, a Britannica kao tipičnu vrijednost daje oko 450 kg.

Uzgojni program opisuje malu do srednje veliku, suhu glavu širokog čela i velikih tamnih očiju, dug i izvijen vrat, dobro izražen dug greben, dugu i kosu lopaticu te kratke cjevanice s čvrstim kopitima. Britannica dodaje tanku kožu i fine noge; kratke kosti nogu prema istom izvoru omogućuju dug, lagan korak.

Boje: uobičajene i dopuštene

Prema Britannici engleski punokrvnjaci obično su dorati, riđani, tamni dorati, vranci ili sivci. Slovenski uzgojni program dopušta sve boje. Američki Jockey Club priznaje dorata, tamnog dorata, riđana, vranca, sivca ili čilaša (roan; jedna zajednička kategorija), palomino i bijelu boju. Boja je i dio identifikacije: prema slovenskim pravilima registracija ždrijebeta može se odbiti ako njegova boja nije u skladu s bojom roditelja.

Ćud: osjetljiv, živahan i radišan

Engleski punokrvnjak osjetljiv je, živahan i radišan konj koji brzo reagira na okolinu i na jahača. Britannica ga opisuje kao osjetljivog i vatrenog, a slovenski uzgojni program kao konja povjerljivog i uravnoteženog karaktera sa živahnim temperamentom i izraženom radnom voljom.

Kako se konj ponaša pod sedlom, u velikoj mjeri ovisi o njegovoj prošlosti. Mlad konj izravno s hipodroma navikao je na tempo galopskog treninga i na drukčiju rutinu od rekreacijskog konja, dok star, dobro preškolovan punokrvnjak može biti miran i pouzdan. Kod ove pasmine zato uvijek procjenjujemo pojedinog konja, a ne pasminu u cjelini.

Galopske i preponske utrke

Utrke su glavna namjena pasmine. Britannica navodi da je punokrvnjak uzgojen u Engleskoj za utrke i skakanje, a među područjima uporabe nabraja galopske utrke na ravnoj stazi i utrke s preponama. Slovenski uzgojni program izričito navodi da se pasmina uzgaja isključivo za galopske utrke, no uzgojni cilj ipak spominje i druge grane konjičkog sporta.

Izvan hipodroma punokrvnjak se prema Britannici ističe u dresuri, svestranom natjecanju (eventingu) i preponskom jahanju, a konje sa samo jednim punokrvnim roditeljem, ovisno o školovanju, koriste kao lovačke konje, polo konje, konje za rad sa stokom ili jahaće konje.

Drugi život nakon hipodroma

Nakon trkaće karijere punokrvnjak može dobiti novu zadaću, ali za to mu treba preškolovanje. U Velikoj Britaniji tome služi Retraining of Racehorses (RoR), službena humanitarna organizacija britanskih konjskih utrka za dobrobit umirovljenih trkaćih konja. Osnovao ju je tadašnji British Horseracing Board u travnju 2000., a u jesen iste godine dobila je status humanitarne organizacije. RoR postavlja standarde za preškolovanje bivših trkaćih konja, educira vlasnike i organizira natjecanja za bivše trkaće konje u različitim disciplinama, a cilj joj je ravnoteža između broja konja koji napuštaju utrke i broja prikladnih novih domova.

Za novog vlasnika to znači da bivši trkaći konj nije »gotov« konj za rekreaciju. Zna galopirati u skupini na stazi, ali ne nužno i mirno stajati vezan, sam ići na teren ili raditi u dresurnom krugu. Postupno preškolovanje s trenerom koji poznaje trkaće konje zato je dio kupnje, a ne dodatak.

Oplemenjivač drugih pasmina

Engleski punokrvnjak utjecao je na nastanak gotovo svih suvremenih pasmina punokrvnih konja te se prema slovenskom uzgojnom programu u njihovu uzgoju i danas razmjerno često koristi za poboljšanje pojedinih osobina. Britannica kod hanoverskog i trakenskog konja izričito spominje utjecaj punokrvne krvi. I uzgojni program za slovenskog toplokrvnog konja dopušta upis pastuha engleske punokrvne pasmine koji ispunjavaju uvjete u pogledu trkaćih rezultata ili testa radne sposobnosti, kao i kobila te pasmine.

Engleski punokrvnjak ili slovenski toplokrvni konj?

Engleski punokrvnjak zatvorena je trkaća pasmina, a slovenski toplokrvni konj otvorena sportska pasmina koja punokrvnjaka koristi kao jedan od gradivnih elemenata. Toplokrvna matična knjiga prima konje svih pasmina čija je uzgojna organizacija članica Svjetske uzgojne federacije sportskih konja (WBFSH) te arapske, angloarapske i engleske punokrvne pastuhe. Kod toplokrvnog konja dopušteni su prirodni pripust, umjetno osjemenjivanje i prijenos zametaka, a kod punokrvnjaka samo prirodni pripust. Slovenski toplokrvni pastusi prema uzgojnom programu imaju 160–170 cm, kobile 155–170 cm, dakle nešto više od punokrvnjaka. Slovenski toplokrvni konj prema uzgojnom je cilju prikladan ponajprije za preponsko jahanje, ali i za dresuru i vožnju u zaprezi, a punokrvnjak je uzgojen za brzinu na hipodromu.

Kome odgovara, a kome manje

Engleski punokrvnjak najviše odgovara iskusnom jahaču ili jahaču kojem pomaže trener s iskustvom s punokrvnim konjima. Početnik može jahati starijeg, dobro preškolovanog punokrvnjaka pod stručnim nadzorom, dok mlad konj s hipodroma za njega u pravilu nije prikladan. Djeca bi s punokrvnjakom trebala raditi samo uz iskusnu odraslu osobu jer je riječ o velikom, brzom i osjetljivom konju koji se može iznenada preplašiti.

Punokrvnjak će biti dobar partner sportskom jahaču koji traži brzog konja nadarenog za skakanje, za svestrano ili preponsko jahanje, te strpljivom vlasniku koji bivšeg trkaćeg konja želi postupno preškolovati. Manje odgovara onome tko očekuje flegmatičnog konja za povremeno jahanje bez redovitog rada.

Hrana, ispust, kopita i zubi

Engleskom punokrvnjaku treba ista osnovna skrb kao svakom konju: društvo drugih konja, svakodnevni ispust i hrana utemeljena na sijenu ili ispaši. Britanski kodeks dobrobiti konja (DEFRA) naglašava da su konji životinje krda i da izolacija od drugih konja može imati negativne psihičke posljedice; druga životinja samo je nužna zamjena. Prema istom kodeksu konj bi u prirodi 16–20 sati dnevno pasao i tražio hranu, pa izvan rada treba imati gotovo stalan pristup travi, sijenu ili sjenaži te uvijek svježu, čistu vodu.

Koncentrata prema kodeksu DEFRA ne treba davati više nego što zahtijevaju vrsta i opseg rada ili potreba za dobivanjem na težini. Kodeks upozorava i da svaku promjenu obroka treba uvoditi postupno, što vrijedi i za punokrvnjaka koji iz trkaćeg treninga prelazi na obrok s više sijena i manje koncentrata. Kopita bi potkivač trebao pregledati, obrezati ili ponovno potkovati u pravilu svakih 4–8 tjedana, a zube bi veterinar ili osposobljeni tehničar za konjske zube trebao pregledati barem jednom godišnje. Plan cijepljenja i suzbijanja nametnika dobro je izraditi s veterinarom; kodeks DEFRA naglašava da prikladna cijepljenja ovise o dobi i namjeni konja.

Čir na želucu i krvarenje iz pluća

Kod trkaćih konja u treningu dobro su opisana dva zdravstvena problema: čir na želucu i krvarenje iz pluća pri naporu. Merckov veterinarski priručnik navodi da čir na želucu ima oko 30 % odraslih konja, a kod trkaćih konja do 90 %; najrjeđi je kod konja na ispaši, a najčešći kod trkaćih punokrvnjaka na hipodromima. Može se razviti već za pet dana. Kao čimbenike rizika priručnik navodi obroke s mnogo koncentrata, hranjenje u velikim razmacima, boravak u boksu te stres zbog prijevoza ili odnosa s drugim konjima.

Krvarenje iz pluća pri naporu (EIPH) prema istom se priručniku često javlja kod trkaćih konja, ali i kod drugih konja koji kratko rade maksimalnim intenzitetom. Krv iz nosnica vidi se samo kod oko 5 % zahvaćenih konja, a pregledi trkaćih konja pokazali su krv u dišnim putovima kod većine njih. Oba problema povezana su ponajprije s intenzivnim treningom, a ne sa samom pasminom; o mogućim znakovima kod konkretnog konja prosuđuje veterinar.

Životni vijek i odluka

Pouzdan izvor sa životnim vijekom specifičnim za engleskog punokrvnjaka nismo pronašli. Merckov priručnik za konje općenito navodi prosjek od 25 do 30 godina, ovisno o zdravlju, skrbi i veličini; budući da trkaća karijera traje samo nekoliko godina, punokrvnjak nakon nje može imati pred sobom još mnogo godina drugog rada.

Prije kupnje provjerite putovnicu konja i upis u priznatu matičnu knjigu, a kod bivšeg trkaćeg konja i koliko je već preškolovan te tko će vam u tome pomagati. Razmislite možete li osigurati svakodnevni ispust s drugim konjima, dovoljno sijena, redovite posjete potkivača i preglede zuba te dosljedan rad. Cijepljenja, posjete potkivača i preglede zuba dobro je redovito bilježiti kako biste povijest zdravlja uvijek imali pri ruci.

Prednosti i mane