Connemara poni (Connemara Pony)

O pasmini

Connemara poni irska je izvorna pasmina ponija iz kraja Connemara na zapadu grofovije Galway, između jezera Lough Corrib i Atlantskog oceana. Riječ je o zbijenom, skladnom poniju dubokog tijela na kratkim nogama, koji vrijedi za otpornog, spretnog i voljnog suradnika. Prema standardu irske uzgojne udruge visok je od 128 do 148 cm, pa ga može jahati dijete, ali i manji odrasli jahač. Poznat je po prirodnom talentu za preponsko jahanje, no ostaje poni kojemu treba promišljena prehrana i pažljiva njega kopita.

Od seoskog ponija s atlantske obale do matične knjige

Connemara poni nastao je kao radni poni siromašnih gospodarstava na zapadnoj irskoj obali. Uzgojna udruga Connemara Pony Breeders' Society (CPBS) navodi da je obrađivao zemlju, nosio treset i prevozio obitelj; zbog veličine ga je bilo lako upregnuti, a bio je dovoljno snažan da vuče kola s nekoliko odraslih osoba. Slabije životinje s vremenom su ispadale iz uzgoja, pa se pasmina ustalila kao voljan poni ujednačene naravi, sposoban za vrlo različite poslove.

Krajem 19. stoljeća ured Congested Districts Board, osnovan 1891., slao je u Connemaru pastuhe drugih pasmina, no križanja s domaćim kobilama udruga ocjenjuje uglavnom neuspješnima. Udruga CPBS osnovana je 1923., a prva matična knjiga izišla je 1926. s podacima o 93 kobile i 9 pastuha. Danas se poni uzgaja diljem svijeta, a irska udruga vodi izvornu matičnu knjigu (»Studbook of Origin«), zatvorenu od 1964.

Zašto pasmina nosi i krv konja Irish Draught, punokrvnjaka i arapskog konja

Connemara poni nije potpuno »zatvorena« pasmina. Kako bi proširila genetsku osnovu, udruga je 1940-ih koristila tri pastuha pasmine Irish Draught i tri engleska punokrvna pastuha; od punokrvnjaka Little Heaven potječe linija koju je utemeljio njegov sin Carna Dun. Godine 1954. udruga je kupila ždrijebe po arapskom pastuhu Naseelu i connemara kobili, koje je 1958. upisano kao Clonkeehan Auratum i utemeljilo još jednu liniju. Udruga danas razlikuje pet glavnih muških linija, od kojih se samo tri kod današnjih ponija mogu pratiti do osnivačkih pastuha.

Visina connemara ponija: od 128 do 148 cm

Prema standardu udruge CPBS connemara poni u dobi od pet godina treba biti visok od 128 do 148 cm u grebenu, s opsegom cjevanice od 18 do 21 cm. Visina se mjeri bez potkova. Ponije koji ispunjavaju sve ostale uvjete, ali su viši od 148 cm, udruga svrstava u poseban razred »Over Height«.

Masu standard ne propisuje. Baza podataka FAO DAD-IS za irsku populaciju navodi prosječno oko 400 kg za kobile i 430 kg za pastuhe te prosječnu visinu od 142, odnosno 145 cm. To su prosjeci, a ne raspon pasmine: pojedini poniji ovisno o visini i kondiciji mogu biti znatno lakši ili teži.

Građa, glava i boje prema standardu

Connemara poni zbijen je i dobro uravnotežen, dubok i snažan, s dovoljno prostora za srce i pluća, na kratkim nogama i s korakom koji pokriva mnogo tla. Glava je srednje duga, s velikim blagim očima, malim ponijevskim ušima i jasno izraženom jagodičnom kosti. Vrat je dobro nasađen, greben izražen, plećka kosa, leđa snažna, slabine čvrste. Noge imaju snažne podlaktice, jasno oblikovana koljena i kratke cjevanice s plosnatom kosti, a kopita su srednje veličine, tvrda i ravna. Kretanje treba biti slobodno, lagano i pravilno, bez pretjeranog podizanja koljena.

Standard dopušta vranca, dorata, tamnog dorata, riđana, žućkasto smeđu boju (buckskin, dun), palomino, dimastog vranca (smoky black), krem boje (perlino, cremello, smoky cream), tri vrste roana (bay, strawberry i blue roan) te sivca. Prema opisu Državnog sveučilišta Oklahome connemara je izvorno bio žućkasto smeđ (dun), što je danas rijetko, a najčešće je siv.

Karakter connemara ponija: voljan, staložen i samostalan

Connemara poni smatra se voljnim, staloženim i bistrim ponijem. Udruga CPBS među osobinama pasmine navodi dobar temperament, inteligenciju, otpornost, izdržljivost i spretnost, a opisuje ga i kao samostalnog, okretnog i opreznog ponija s izraženom voljom za rad.

Unatoč dobrom glasu svaki je poni jedinka za sebe. Mlad ili neobučen connemara tek uči. Za početnike je stoga prikladan uvjetno: obučen, miran poni i redovita poduka kod trenera važniji su od same pasmine.

Preponsko jahanje, military i druga namjena

Connemara poni poznat je po prirodnom talentu za skakanje. Udruga ga opisuje kao željnog, samouvjerenog skakača razmjerno dugačkog koraka, koji se danas ističe u mnogim konjičkim sportovima; mlade pastuhe na ocjenjivanju udruge puštaju da slobodno skaču do visine od 90 cm. Baza FAO DAD-IS dodaje da su neki od najboljih preponskih ponija na svijetu connemara poniji ili njihovi križanci. Kanadska udruga navodi dresuru, military (eventing), preponsko jahanje, zapregu, daljinsko jahanje i igre, a križanci s punokrvnjakom posebno su uspješni u militaryju.

Za djecu i odrasle, ali ne bez nadzora

Connemara poni prikladan je i za djecu i za odrasle jahače. Udruga CPBS ističe da je zbog svestranosti prikladan za mlade i odrasle jahače u svim područjima suvremenog konjaništva, a baza FAO DAD-IS opisuje ga kao izvrsnog jahaćeg ponija za djecu i odrasle. Prikladnost za dijete ipak je uvjetna: dijete treba obučenog ponija, odgovarajuću opremu i nadzor odrasle osobe koja poznaje konje.

Connemara poni ili Irish Draught: u čemu je razlika

Connemara je poni, a Irish Draught velik je svestrani konj. Baza FAO DAD-IS za pasminu Irish Draught navodi visinu od otprilike 155 do 170 cm (15.1–16.3 hh), dok je connemara prema standardu visok od 128 do 148 cm. Pasmine su povezane jer je udruga CPBS 1940-ih koristila tri pastuha pasmine Irish Draught, ali se vode u odvojenim matičnim knjigama.

Hranidba: sijeno kao osnova, ispaša pod nadzorom

Connemara poni otporan je i prema bazi FAO DAD-IS preživljava i na oskudnoj vegetaciji, pa se njegova prehrana temelji na sijenu i ispaši, a ne na koncentratu. Kodeks dobrobiti britanskog ministarstva DEFRA navodi da bi konji u prirodi pasli 16 do 20 sati dnevno, pa izvan rada trebaju gotovo stalan pristup voluminoznoj krmi, dok konjima sklonima debljanju ispašu u pojedinim godišnjim dobima treba ograničiti. Uvijek im je potrebna čista, svježa voda; vitamine i minerale dodajemo kad ispaša nije dostatna.

U istraživanju University College Dublin na 200 registriranih connemara ponija u Irskoj 29,5 posto životinja imalo je ocjenu tjelesne kondicije 7 ili višu, kod 46 posto vlasnici su prijavili kronični laminitis ili je utvrđen pregledom, a kod 16 posto potvrđena je hiperinzulinemija. Kodeks DEFRA dodaje da previše koncentrata pridonosi pretilosti i laminitisu, pa masu treba redovito pratiti.

Njega, kopita i zdravstvena zaštita

Svakodnevna njega connemara ponija nije zahtjevna: dlaku očetkamo, grivu i rep raščešljamo, a kopita pregledamo prije i poslije rada. Standard hvali tvrda, ravna kopita, a istraživači sa Sveučilišta UC Davis navode da se poniji te pasmine često natječu nepotkovani. Kodeks DEFRA preporučuje da potkivač kopita obrezuje ili ponovno potkiva prema svojoj procjeni, obično svakih 4 do 8 tjedana; konji koji rade na cestama i tvrdim podlogama u pravilu trebaju potkove.

Zube prema kodeksu DEFRA barem jednom godišnje treba pregledati veterinar ili dentalni tehničar za konje, a starije životinje po potrebi i češće. Cijepljenje i suzbijanje parazita trebaju se temeljiti na programu dogovorenom s veterinarom, koji uključuje pretrage izmeta na jajašca parazita i antiparazitike kad su potrebni.

Kretanje, ispust i društvo drugih konja

Connemara poni treba svakodnevno kretanje i što više vremena na ispustu. Kodeks DEFRA navodi da neki konji, osobito izvorne pasmine, mogu cijelu godinu živjeti vani ako imaju zaklon od vjetra, ljetnog sunca i kukaca. Budući da živi u krdu, treba mu društvo drugih konja: prema kodeksu izolacija može imati negativne psihološke posljedice, a druge su životinje tek slabija zamjena.

Zdravlje: bolest odvajanja stijenke kopita (HWSD)

Bolest odvajanja stijenke kopita (hoof wall separation disease, HWSD) nasljedna je bolest opisana kod connemara ponija. Kod oboljelih ponija prednja stijenka kopita puca i lomi se, znakovi se prema istraživačima sa UC Davis obično pojave u prvih šest mjeseci života, a u težim slučajevima mogu uslijediti teška šepavost i laminitis. Uzrok je varijanta gena SERPINB11 koja se nasljeđuje autosomno recesivno; nositelji su potpuno zdravi.

Udio nositelja istraživači su procijenili na 14,8 posto, a pri parenju dvaju nositelja prema Veterinarskom genetskom laboratoriju UC Davis postoji 25-postotna vjerojatnost oboljelog ždrijebeta. Prema preglednom radu istraživačice Carrie Finno mutacija dosad nije pronađena u drugim pasminama. Udruga CPBS od 2016. prije upisa zahtijeva genetski test na HWSD, a rezultat ne utječe na upis; test nije potreban ako su oba roditelja N/N. Udruga za upis priznaje samo rezultate testova obavljenih preko laboratorija Weatherbys Scientific; genetski test na HWSD inače nudi i Veterinarski genetski laboratorij UC Davis.

Za životni vijek nema podataka specifičnih za pasminu. Priručnik Merck Veterinary Manual za konje općenito navodi 25 do 30 godina i dodaje da životni vijek ovisi o zdravlju, skrbi i veličini.

Kome connemara poni odgovara

Connemara poni odgovara obiteljima u kojima jašu djeca i manji odrasli, jahačima koje zanima preponsko jahanje, military ili terensko jahanje te uzgajivačima s pašnjakom na kojem se ispaša može ograničiti. Manje odgovara vlasnicima bez iskustva koji bi mladog ponija obučavali sami, staji bez ispusta i društva te onima koji ne mogu nadzirati hranidbu. Pri kupnji vrijedi provjeriti rezultat testa na HWSD, a inače mu trebaju potkivač, pregled zuba te program cijepljenja i suzbijanja parazita s veterinarom; posjete i promjene mase korisno je redovito bilježiti.

Prednosti i mane