Bosanski brdski konj

O pasmini

Bosanski brdski konj, u Sloveniji poznat kao bosanski planinski konj, malen je i izdržljiv konj s planina zapadnog Balkana. Stoljećima je nosio teret stazama kojima kola nisu mogla proći, a danas se uzgaja ponajprije kao svestran konj za lakši rad, zapregu i rekreacijsko jahanje. Pasmina je rijetka: uzgojni program procjenjuje je kritično ugroženom, u Sloveniji je tako i svrstana, a procjene svjetske populacije iznose tek nekoliko stotina konja (oko 300 u uzgojnom programu iz 2022., nešto više od 350 u registru genske banke). Izvornu matičnu knjigu od 2017. vodi međunarodno udruženje uzgajivača sa sjedištem u Sloveniji.

Tovarni konj balkanskih planina

Bosanski brdski konj nastao je kao tovarna životinja u planinskom, rijetko naseljenom kraju. Slovenska genska banka kao izvorno područje navodi bivšu Jugoslaviju, ponajprije današnju Bosnu i Hercegovinu, odakle se uzgoj proširio u druga brdska područja. Skromni uvjeti i potreba za konjem koji nosi robu po teško pristupačnom terenu, prema tom opisu, oblikovali su skromnu, robusnu i žilavu pasminu. Važnu ulogu imao je navodno već u rimsko doba, a u vrijeme Austro-Ugarske pri tovarenju i u ratovima; 1918. objavljena je studija Adolfa Staffea (Beč i Leipzig) o bosanskom konju kao tovarnoj životinji u planinskom ratovanju.

Baza FAO DAD-IS kao pretka navodi lokalnog ponija bušu, kao godinu nastanka 1908., a kao prvu staju koja je uzgajala pasminu Goražde (tekst zapisa je nejasan). Poslije su glavna uzgojna središta bile nekadašnje državne ergele Borike kod Rogatice i Han Pijesak. Ondje je populacija, prema uzgojnom programu, bila zatvorena i temeljila se na samo dvije linije pastuha, Miško i Barut. Sarajevski pregled povijesti uzgoja arapskih konja, koji je među ostalima napisao Enver Žiga (prema izvješću Radija Sarajevo iz 2016. predsjednik upravnog odbora udruženja uzgajivača), navodi da je organizirani ergelski uzgoj arapskog konja u BiH počeo 1895. na Butmiru kod Sarajeva, a 1898. za ergelu je na Borikama kod Rogatice, na oko 1000 metara nadmorske visine, uređeno ispasište. Prvotna namjena ergele bila je uzgoj vlastitih pastuha za oplemenjivanje bosanskog brdskog konja; budući da je prvi uzgoj dao dobre rezultate, austrougarske su vlasti uzgojni cilj proširile i na čistokrvne arapske konje.

U Sloveniju je pasmina, prema slovenskoj genskoj banci, stigla oko 16. stoljeća, pretpostavlja se s uskocima, a prema mrežnoj stranici udruženja uzgajivača već u 15. stoljeću. Poslije se cijenila za potrebe vojnih planinskih postrojbi i opskrbe planinarskih domova. Genska banka spominje i pretpostavku da je mala kobila s teretom soli iz Levstikove pripovijetke o Martinu Krpanu preteča današnjeg bosanskog brdskog konja – riječ je o književnoj pretpostavci, a ne o dokazanoj činjenici.

Jedna pasmina, više imena

Različita imena označavaju istog konja. Uzgojni program određuje da se pasmina na bosanskom, srpskom i hrvatskom zove bosanski brdski konj (BBK), na slovenskom bosanski planinski konj (BPK), na njemačkom Bosnisches Gebirgspferd, a na engleskom Bosnian Mountain Horse; to ime smije nositi samo čistokrvni konj. FAO DAD-IS navodi i nazive Bosnian Pony i Bosniak, a hrvatski unos u toj bazi vodi pasminu kao Bosnian horse, odnosno »bosanski konj«.

Izvornu matičnu knjigu prema europskoj Uredbi o uzgoju životinja vodi Međunarodno udruženje uzgajivača bosanskog brdskog konja sa sjedištem u Rtičama kod Podkuma; prema vlastitim navodima osnovano je 2010. na ergeli Borike i okuplja uzgajivače iz devet zemalja. Uzgojni program provodi u suradnji s Biotehničkim i Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Ljubljani. Slovensko je ministarstvo 16. rujna 2021. priznalo pasminu kao autohtonu pasminu na području Republike Slovenije; kako je pojasnilo, time ne osporava bosansko podrijetlo pasmine, nego je priznaje kao autohtonu bosansku pasminu koja živi i u Sloveniji. Prema pravilima izvorne knjige uzgaja se i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji; udruženje u literaturi navodi i matičnu knjigu za Federaciju BiH iz 2024. Hrvatska je u FAO DAD-IS za 2016. prijavila 30–35 konja, od toga 14 kobila i 8 pastuha; Al Jazeera Balkans pak navodi da je uzgajivač Anton Dolinšek 2008. zajedno s Damirom Voloderom osnovao ergelu »Gorski Kotar« kod Fužina.

Visina grebena, masa i građa

Bosanski brdski konj je malen: uzgojni program kao standard navodi 130–142 cm za kobile i 132–144 cm za pastuhe visine grebena, mjereno štapom. Matična knjiga II prima i pastuhe od 130 do 146 cm te kobile do 145 cm. Autori međunarodne genomske studije iz 2019. pišu da se pasmina dugoročno selekcionira na visinu grebena od oko 135 cm. Pasmina je kasnozrela i prema genskoj banci potpuno odraste tek sa šest godina, pa se mladi konj još dugo razvija.

Masu matična knjiga ne navodi. FAO DAD-IS za bosansku populaciju navodi prosječno oko 250 kg za kobile i 300 kg za pastuhe; to je jedan izvor, bez navedene godine, a veterinarski portal veterina.info navodi 300–400 kg, pa su sve brojke okvirne, a stvarna masa pojedinog konja ovisi o spolu, dobi, kondiciji i načinu držanja.

Standard opisuje srednje veliku, plemenitu i suhu glavu s velikim, živahnim očima, ravnim profilom i malim, uspravnim ušima. Vrat je srednje dug i mišićav, trup dug, širok i dubok, greben niži, sapi široke i umjereno spuštene. Noge trebaju biti čvrste i suhe s izraženim zglobovima, a kopita tvrda; stražnje noge smiju biti blago sabljaste. Opis FAO DAD-IS (bez navedene godine) navodi da je u pasmine česta i kravlja postava stražnjih nogu. Standard naglašava izražen spolni dimorfizam.

Boje: dorati i vranci, bez sivaca

Bosanski brdski konji najčešće su dorati i vranci. Uzgojni program dopušta sve boje osim sive, šarene i točkaste, i to bez bijelih oznaka; dopuštene su samo manje bijele oznake na glavi i iznimno na nogama. Podaci FAO DAD-IS za populaciju u BiH (bez navedene godine) navode da je 42 % konja bilo dorata, a među ostalima bilo je i sivaca; izvorna matična knjiga sivce ne prima.

Narav: dobroćudan, ali razmjerno živahan

Uzgojni cilj opisuje konja dobroćudnog karaktera i razmjerno živahnog temperamenta, čvrste konstitucije, izdržljivosti i volje za rad. Temperament i karakter dodatno su mjerilo pri odabiru rasplodnih grla. Istraživači pasminu opisuju kao dugoročno uzgajanu u poluslobodnom držanju, pa neki konji mogu imati malo iskustva s rukovanjem. Za početnika je bosanski brdski konj prikladan samo uvjetno: presudno je je li konkretan konj dobro odgojen i obučen te ima li novi vlasnik uz sebe iskusnog trenera.

Uporaba: od samara do rekreacijskog jahanja

Danas je bosanski brdski konj svestran konj za lakše poljoprivredne poslove i rekreacijsko konjaništvo. Uzgojni cilj izričito navodi prikladnost za zapregu, rad pod sedlom i sve oblike rekreacijskog jahanja. Slovenija ga u FAO DAD-IS vodi i kao konja za prikaz tradicionalne poljoprivrede, za turizam, istraživanja i održavanje travnjaka. Uzgojni program ne predviđa radni test, pa sposobnosti pojedinog konja pokazuje tek njegova obuka.

Mala građa i izdržljivost koje ističe standard preporučuju ga za terensko jahanje po brdovitom kraju i za laganu zapregu. Za natjecateljski dresurni ili preponski sport nije uzgajan (u FAO DAD-IS za Sloveniju označen je bez uporabe u sportu), pa to nije njegova tipična uporaba.

Bosanski brdski konj i posavac: manji i drukčijeg tipa

Bosanski brdski konj manji je od posavca (posavskog konja) i drukčijeg tipa: slovenska genska banka za posavskog konja navodi visinu grebena 145–152 cm u pastuha i 135–148 cm u kobila te ga opisuje kao hladnokrvnu pasminu manjeg okvira, dok uzgojni program bosanskog brdskog konja opisuje kao plemenitog toplokrvnog konja manjeg okvira (130–144 cm). Posavac se prema opisu genske banke oblikovao u porječju Save. U genomskoj usporedbi 12 pasmina (2019.) posavac, norički konj i haflinger prema genetskoj udaljenosti svrstali su se u skupinu zaprežnih pasmina i ponija, a bosanski brdski konj u skupinu uporabnih i orijentalnih pasmina, gdje je činio poveznicu prema orijentalnoj skupini. To je genetska razvrstba, a ne razvrstba matične knjige. Usporedba oblika tijela iz 2009. (11 konja iz privatnog uzgoja u Nevesinju, 12 s Borika) pokazala je da su nevesinjski konji bili manji i oblikom bliži arapskom tipu; autori to pripisuju odabiru privatnog uzgajivača.

Držanje: krdo, pašnjak i zaklon

Bosanski brdski konj prilagođen je teškim klimatskim i okolišnim uvjetima i prema slovenskoj genskoj banci vrlo dobro iskorištava grubu, vlaknastu krmu. Kodeks dobrobiti DEFRA navodi da neki konji, osobito izvorne pasmine, mogu cijele godine boraviti vani ako imaju zaklon od vjetra, sunca i insekata. Konj je životinja krda; kodeks upozorava da izolacija od drugih konja može štetiti njegovu psihičkom stanju, pa bosanski brdski konj ne pripada u samotni boks bez ispusta.

Hranidba: skromna pasmina koju treba pratiti

Osnova hranidbe je voluminozna krma: ispaša, sijeno ili sjenaža, koja konju treba biti dostupna gotovo cijelo vrijeme kad ne radi, uz stalan pristup svježoj, čistoj vodi. Minerale i dodatke valja prilagoditi obroku i radu u dogovoru s veterinarom ili stručnjakom za hranidbu.

Pasmina je opisana kao vrlo uspješna u iskorištavanju grube krme; na bogatoj je ispaši smisleno pratiti tjelesnu kondiciju. Kodeks DEFRA upozorava da previše koncentrata pridonosi pretilosti, probavnim smetnjama i laminitisu te da će konjima sklonima prekomjernom debljanju u određenim razdobljima možda trebati ograničiti ispašu. Prema kodeksu količina koncentrata ne bi smjela biti veća od one potrebne za energiju pri vrsti i opsegu rada.

Njega: kopita, zubi i redovita veterinarska skrb

Izvori ne navode posebne zahtjeve za njegu dlake, a standard pasmini pripisuje tvrda, pravilno oblikovana kopita. Ipak, prema kodeksu DEFRA potkivač kopita obrezuje ili konja potkiva kako savjetuje sam, u pravilu svakih 4–8 tjedana; konji koje jašu ili upregnu na cestama ili tvrdim podlogama obično trebaju potkove.

Zube treba barem jednom godišnje pregledati veterinar ili osposobljeni konjski dentalni tehničar. Program cijepljenja i suzbijanja nametnika treba dogovoriti s veterinarom; kodeks DEFRA preporučuje dehelmintizaciju na temelju koproloških pretraga, a ne rutinski.

Kretanje, obuka i djeca

Bosanskom brdskom konju treba svakodnevno kretanje: kodeks DEFRA navodi da konji trebaju odgovarajuće kretanje ili slobodu kretanja te da svi konji u staji, osim onih na odmoru u boksu iz veterinarskih razloga, imaju korist od svakodnevnog ispusta na pašnjak, gdje pasu i druže se s drugim konjima. Budući da pasmina kasno sazrijeva (prema genskoj banci tek sa šest godina), mladi se konj još dugo razvija; matična knjiga I prima pastuhe od 5., a kobile od 4. godine starosti. Za djecu je prikladan samo uvjetno: mala građa nije jamstvo mirnoće, presudni su narav i obuka pojedinog konja te nadzor iskusne odrasle osobe.

Zdravlje, uska genetska osnova i životni vijek

Kod zdravlja se ističe uska genetska osnova: populacija je mala i srodna. Genomska analiza 612.000 biljega pokazala je da bosanski brdski konj među tri uspoređene pasmine ima najveću ukupnu duljinu homozigotnih odsječaka genoma (296,32 Mb) i genomski koeficijent uzgoja u srodstvu od 13,21 %, a istraživači su utvrdili i uska grla u povijesti populacije. I uzgojni program procjenjuje da je udio uzgoja u srodstvu razmjerno visok i nadzire ga planiranim parenjem.

U glavni dio matične knjige ne upisuju se konji s kilama, nepravilnostima zubi, kriptorhizmom, opsežnom depigmentacijom kože ili šarenice, kroničnim opstruktivnim bronhitisom ili ljetnim ekcemom. To su isključni kriteriji izvorne knjige, a ne dokaz da su te bolesti u pasmine češće. U pregledanim matičnim i znanstvenim izvorima nismo pronašli provjerene podatke o bolestima specifičnima za pasminu. Baza FAO DAD-IS za BiH spominje kožnu hiperkeratozu te hiperplaziju vezivnog tkiva i hrskavice u metatarzalnom zglobu kao »karakterističnu bolest pasmine«, ali bez objašnjenja i bez istraživanja, pa to ne prenosimo kao nalaz.

Nismo pronašli ni podatak o životnom vijeku koji bi vrijedio baš za ovu pasminu. Merckov veterinarski priručnik za konje općenito navodi prosječno 25–30 godina, ovisno o zdravlju, skrbi i veličini.

Ugroženost i očuvanje

Bosanski brdski konj u Sloveniji je svrstan među kritično ugrožene pasmine; registar genske banke procjenjuje ugroženost pasmine na nacionalnoj razini kao kritičnu, a na globalnoj kao ugroženu, dok je u bazi FAO DAD-IS status za Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku naveden kao nepoznat.

Baza FAO DAD-IS za 2003. navodila je 12.390 konja ove pasmine u BiH (pouzdanost procjene u bazi je označena kao nepoznata; za 1995. ista baza navodi najviše 100 konja), što bi činilo oko 70 % svih konja u zemlji; prema istom izvoru rat je ozbiljno pogodio uzgoj i očuvanje. Uzgojni program navodi za kraj 2021. 94 kobile i 22 pastuha u izvornoj matičnoj knjizi, a registar genske banke za istu godinu 115 rasplodnih kobila i 27 rasplodnih pastuha. Od 2024. registar obuhvaća samo životinje u Sloveniji: za 2025. navodi 52 kobile i 30 pastuha (procjena stanja čistokrvnih životinja 90), pa se ti brojevi ne mogu uspoređivati s prethodnim godinama. U genskoj banci pohranjeno je 148 doza sjemena triju pastuha.

Povijesno uzgojno središte izgubilo je svoju ulogu. Prema izvješću Radija Sarajevo iz 2016. komisija Međunarodnog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja (istog udruženja koje vodi matičnu knjigu) utvrdila je da je u listopadu 2015. s Borika prodano 75 konja, od toga oko 50 bosanskih brdskih. Sarajevski pregledni rad navodi da je ergela na Borikama rasformirana u ožujku 2019.; isto navode Al Jazeera Balkans i mrežna stranica udruženja. Pasminu danas čuvaju ponajprije privatni uzgajivači u više zemalja.

Kome odgovara i što mu treba

Bosanski brdski konj odgovara vlasnicima koji traže malog, izdržljivog konja za terensko jahanje po brdima, laganu zapregu ili rad na manjem gospodarstvu i koji žele sudjelovati u očuvanju rijetke pasmine. Treba mu pašnjak ili ispust sa zaklonom, društvo drugih konja, voluminozna krma uz praćenje tjelesne kondicije te redovit rad potkivača, veterinara i konjskog dentalnog tehničara. Manje je prikladan za natjecateljski sport i za neiskusne vlasnike koji bi kupili neobučenog konja iz krda. Tko ga ima, neka bilježi cijepljenja, posjete potkivača i preglede zuba, jer to olakšava praćenje zdravlja kroz godine.

Prednosti i mane