Appaloosa

O pasmini

Appaloosa (Equus ferus caballus) američka je pasmina jahaćih konja koju najlakše prepoznajemo po pjegavim uzorcima dlake, šarenoj koži, bijeloj bjeloočnici i prugastim kopitima. Konji su obično visoki 14,2–16 dlanova, odnosno približno 147–163 cm u grebenu, i teže oko 450–500 kg. Pasmina je nastala kod naroda Nez Perce na sjeverozapadu SAD-a, a danas matičnu knjigu vodi Appaloosa Horse Club (ApHC), koji je opisuje kao svestranog konja za western, terensko jahanje, utrke i obiteljsku rekreaciju.

Podrijetlo: konji naroda Nez Perce iz kraja Palouse

Appaloosa potječe iz kraja Palouse na sjeverozapadu SAD-a, gdje je narod Nez Perce u 18. stoljeću planski uzgajao konje. Prema kazivanju ApHC-a, Nez Perce su appaloose upoznali početkom 18. stoljeća i cijenili ih zbog inteligencije, izdržljivosti i uzoraka dlake; slabije su konje kastrirali ili mijenjali. Oklahoma State University dodaje da je većina naroda na sjeverozapadu oko 1710. već jahala te da povjesničari Nez Perce smatraju prvim narodom koji je konje birao prema osobinama poput inteligencije i brzine.

Istraživač Meriwether Lewis zapisao je 15. veljače 1806. u dnevnik da su konji naroda koji su živjeli na ravnicama uz rijeku Columbiju, među njima i naroda Nez Perce (u njegovu zapisu Chopunnish), »visoki, skladno građeni, živahni i izdržljivi«. Neki su imali velike bijele mrlje nepravilno pomiješane s crnom, smeđom ili drugom tamnom bojom, no daleko veći dio bio je, prema njegovu zapisu, jednobojan. Koliko je konja naroda Nez Perce bilo pjegavo, nije poznato; ApHC navodi moguću procjenu od oko deset posto. Doseljenici su ih zvali »a Palouse horse« prema rijeci Palouse, a ime se preko oblika »Palousey« i »Appalousey« razvilo u appaloosa.

Kako su pjegavi konji stigli u Sjevernu Ameriku, nije do kraja razjašnjeno. Pravilnik ApHC-a kao općeprihvaćenu teoriju navodi dolazak sa španjolskim konkvistadorima preko Meksika u 17. stoljeću, a Britannica piše da pasmina navodno potječe od mustanga, potomaka španjolskih konja. Pjegave konje, prema ApHC-u, prikazuju već crteži iz ledenog doba u jugozapadnoj Francuskoj i kineska umjetnost oko 500. pr. Kr.

Rat 1877., ApHC i pasmina danas

Rat 1877. bio je prekretnica za skupine naroda Nez Perce (vlastitim imenom nimíipuu) koje nisu potpisale ugovor s vladom SAD-a. Prema pravilniku ApHC-a, pod vodstvom poglavice Josepha i drugih poglavica povlačile su se prema Kanadi putem dugim 1350 milja (približno 2170 km) i predale se manje od 40 milja od granice. Američka služba nacionalnih parkova (NPS) navodi da su se predani nadali povratku kući, no 432 osobe odvedene su te zime u Fort Leavenworth u Kansasu, a sljedećeg ljeta prognane na Indijanski teritorij (današnja Oklahoma); drugi su pobjegli u Kanadu. Na sjeverozapad smjeli su se vratiti tek 1885. Njihove konje su, prema ApHC-u, zaplijenili te ubili ili prodali, a preživjeli konji pomiješali su se s drugim pasminama.

Zanimanje za pasminu ponovno je probudio članak »The Appaloosa, or Palouse Horse« u časopisu Western Horseman 1937. Godinu kasnije, 1938., osnovan je Appaloosa Horse Club s pet osnivača, a prvi predsjednik bio je Claude Thompson iz Mora u Oregonu. Prema podacima kluba, otad je registrirano više od 700.000 appaloosa, a savezna država Idaho proglasila je appaloosu 1975. svojim državnim konjem. ApHC ima pridružene organizacije i u Europi, među ostalim u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i Švicarskoj.

Narod Nez Perce i danas njeguje vlastitu konjičku tradiciju; prema NPS-u većina nimíipuu živi u rezervatima Nez Perce u Idahu, Umatilla u Oregonu i Colville u Washingtonu, a neki u Kanadi. Kako je 2003. izvijestio Indian Country Today, pleme je 1992. dobilo sredstva za program od tri dijela: poduku mladih u jahanju, uzgojni program i komercijalno jahanje po stazama primjereno kulturi plemena. U sklopu programa pleme je počelo uzgajati konja Nez Perce Horse, križanca appaloose i ahaltekinca. Voditelj programa Rudy Shebala taj je izbor objasnio uvjerenjem da je ahaltekinac jedan od sastojaka španjolskog konja kojeg je nekoć dobio narod Nez Perce. U istom članku navodi se da je provjera u registru ApHC-a pronašla samo dvije kobile čije porijeklo seže do konja plemena.

Visina, težina i građa appaloose

Appaloosa je srednje velik do velik jahaći konj. Britannica i kanadski klub Appaloosa Horse Association of Alberta navode visinu od 14,2 do 16 dlanova, što je uz dlan od 10,2 cm (kako ga definira pravilnik ApHC-a) približno 147–163 cm u grebenu. Britannica navodi težinu od 450 do 500 kg, a klub iz Alberte oko 1000 funti (približno 450 kg); uzgojni standard težinu ne propisuje, pa je riječ o okvirnom rasponu.

Standard ApHC-a opisuje simetričnog konja s ravnom, suhom glavom, istaknutim okom i srednje velikim, šiljastim ušima. Prsa su duboka, lopatice kose i dobro omišićene, greben izražen, leđa kratka i ravna, slabine kratke i široke, a sapi duge, kose i mišićave. Kopita trebaju biti okrugla, duboka i široka u petama. Britannica građu sažima kao laganu, ali čvrstu.

Uzorci dlake i gen leopard kompleksa (LP)

Karakteristične uzorke appaloose uzrokuje gen LP (leopard complex), koji se nasljeđuje nepotpuno dominantno. Prema standardu ApHC-a osnovna boja može biti gotovo bilo koja, uključujući razrijeđene boje, dun, sivca i roan, a uzorak ide od jednobojnog konja bez pjega do konja pjegavog po cijelom tijelu ili konja s bijelim »pokrivačem« preko sapi. Klub iz Alberte razlikuje osam osnovnih skupina, među njima pokrivač (blanket), pokrivač s pjegama, leopard uzorak, roan i jednobojni uzorak. Prema standardu ApHC-a nijedna appaloosa nije obilježena jednako kao druga, a uzorak se tijekom života može znatno promijeniti.

Laboratorij UC Davis (VGL) objašnjava da je riječ o umetku od 1378 parova baza u genu TRPM1. Konji s jednom kopijom (N/LP) imaju u bijelim dijelovima tamne pjege, a konji s dvije kopije (LP/LP) malo ili nimalo pjega. Koliko će konj imati bijelog, ne određuje broj kopija LP, nego drugi geni, među njima PATN1. Konji s LP s dobi postupno gube pigment u dlaci, pa su mnoge appaloose u starosti svjetlije.

Šarena koža, bijela bjeloočnica i prugasta kopita

Uz uzorak dlake ApHC priznaje još tri obilježja: šarenu kožu, bijelu bjeloočnicu i prugasta kopita. Šarena koža nepravilan je uzorak pigmentiranih i nepigmentiranih mrlja oko njuške, očiju, anusa i spolovila; pravilnik ApHC-a naziva je vrlo osnovnim i odlučujućim znakom appaloose. Bijela bjeloočnica mora potpuno okruživati tamnu šarenicu, ali je registrar ne mora uzeti u obzir ako konj na glavi ima široku bijelu lisu (blaze) ili bijelu glavu (bald face). Prugasta kopita imaju izrazite okomite svijetle i tamne pruge na nogama bez bijelih oznaka.

Za redovnu registraciju (#) konj prema pravilniku ApHC-a mora imati uzorak appaloose ili šarenu kožu i još jedno od ostalih obilježja. Jedan roditelj mora biti redovno registrirana appaloosa, a drugi može biti appaloosa ili konj registriran kod američkog udruženja quarter konja (AQHA), arapski konj iz registra AHA ili članice WAHO odnosno engleski punokrvnjak iz Jockey Cluba. Konji bez vidljivih obilježja dobivaju oznaku N; ako genetski test pokaže gen LP, mogu prijeći u redovnu registraciju.

Ćud: kakav je konj appaloosa?

Appaloosa se smatra mirnim, strpljivim i suradljivim konjem. Pravilnik ApHC-a ističe njezinu poslušnost u obuci i radnu volju, a Oklahoma State University spremnost na suradnju i blagu narav. ApHC opisuje kako je kod Nez Perce blizak suživot s ljudima zahtijevao miran i razborit karakter: konji su nosili dojenčad u kolijevkama i oprezno se kretali među djecom u logoru.

To su opisi uzgojne organizacije i sveučilišnog pregleda pasmine, a ne jamstvo za svakog konja. Appaloose potječu iz različitih linija, u rodovnicima mogu imati quarter konje, punokrvnjake ili arapske konje, pa se mogu razlikovati po osjetljivosti i energiji. Karakter pojedinca ovisi i o dobi, školovanju i iskustvu. Kod konja s dvije kopije LP treba uzeti u obzir i noćnu sljepoću, zbog koje pri slabom svjetlu loše vide.

Za što se koristi appaloosa

Appaloosa je svestran konj kojeg susrećemo u gotovo svim disciplinama. ApHC navodi utrke, rad sa stokom, dresuru, preponsko jahanje, western pleasure, endurance i ulogu pouzdanog obiteljskog konja, a u pravilniku još izložbe, rad na ranču, trail, parade i polo. Klub iz Alberte dodaje eventing (military), reining, cutting, working cow horse i barrel racing.

ApHC ima vlastiti program utrka s evidencijom rekorda te programe za endurance, daljinsko jahanje i terenske izlete, među njima Chief Joseph Trail Ride.

Je li appaloosa prikladna za početnike i djecu?

Appaloosa može biti prikladna za početnika, ali samo uvjetno. ApHC i klub iz Alberte opisuju je kao konja za jahače svih razina kojem se može vjerovati uz djecu, no to vrijedi za dobro školovanu, mirnu i zdravu jedinku, a ne za svakog konja pasmine. Mlad ili natjecateljski vrlo osjetljiv konj treba iskusnog jahača. Za djecu ima smisla samo provjereno miran konj uz nadzor stručne osobe.

Pri odabiru je korisno znati i ima li konj dvije kopije LP, jer takvi konji pri slabom svjetlu loše vide. UC Davis objašnjava da genetski test na LP uzgajivačima, vlasnicima i veterinarima pomaže prepoznati takve konje i donositi odluke o njihovoj skrbi.

Njega: kopita, zubi, cijepljenje i dehelmintizacija

Njega appaloose srednje je zahtjevna i slična njezi drugih jahaćih konja. Dlaku redovito četkamo, pregledavamo kožu i noge te svaki dan čistimo kopita. Britanski kodeks dobrobiti konja (DEFRA) navodi da potkivač kopita treba obrezati ili konja ponovno potkovati obično svakih 4–8 tjedana, a zube veterinar ili konjski stomatolog treba pregledati barem jednom godišnje.

Isti kodeks preporučuje da se program suzbijanja parazita, uključujući pretragu izmeta na jajašca, izradi u dogovoru s veterinarom; i izbor cijepljenja ovisi o dobi i namjeni konja te ga treba dogovoriti s veterinarom. Kod appaloose korisno je pratiti i oči: UC Davis kao rane znakove problema s očima navodi crvenilo, suzenje i žmirkanje.

Prehrana, kretanje i društvo drugih konja

Osnova prehrane voluminozna je krma, dakle sijeno i pašnjak, uz stalan pristup svježoj, čistoj vodi. Kodeks DEFRA upozorava da konji u prirodi 16–20 sati dnevno traže hranu, pa izvan rada trebaju imati gotovo stalan pristup sijenu, travi ili sjenaži. Koncentrata ne bi trebalo biti više nego što konju treba za rad, a minerale i vitamine dodajemo kad pašnjak nije dovoljan. Jako pretio konj prema kodeksu jednako je velika briga kao i premršav.

Appaloosa treba svakodnevno kretanje i društvo drugih konja. DEFRA navodi da su konji krdne životinje koje bi se trebale družiti s pripadnicima svoje vrste, a izolacija im može psihički naštetiti. Svakodnevni ispust, gdje konj pase i druži se, može smanjiti i rizik od neželjenih ponašanja poput grizenja jasala i njihanja. Uz ispust mu treba redovit rad prilagođen dobi i kondiciji.

Zdravlje: noćna sljepoća (CSNB) i rekurentni uveitis

Najvažnije zdravstvene teme kod appaloose jesu kongenitalna stacionarna noćna sljepoća (CSNB) i rekurentni uveitis konja (ERU). UC Davis objašnjava da svi konji s dvije kopije LP (LP/LP) imaju noćnu sljepoću: pri slabom svjetlu ne vide, stanje je prirođeno i s dobi se, čini se, ne pogoršava. Konji s jednom kopijom nisu noćno slijepi, ali gen mogu prenijeti na potomke. Istraživanje Sandmeyer i suradnika (2007.) potvrdilo je noćnu sljepoću kod svih proučenih konja s dvije kopije LP, a ni kod jednoga s jednom ili nijednom.

ERU je najčešće ponavljajuća upala srednje očne ovojnice i najčešći uzrok sljepoće kod konja. Prema Centru za zdravlje konja UC Davis, pogađa 2–25 % konja u svijetu, oko 56 % oboljelih s vremenom oslijepi, a lijeka nema. Appaloose u usporedbi s drugim proučenim pasminama osam puta češće obolijevaju od ERU-a; kod njih prevladava podmukli oblik s dugotrajnom blagom upalom bez izražene boli. Najugroženiji su konji LP/LP, ali ne obolijevaju svi. UC Davis preporučuje da oči konja LP/LP često pregledava veterinarski oftalmolog.

ApHC nudi i zdravstveni panel za šest nasljednih bolesti (PSSM1, HYPP, HERDA, GBED, MH i MYHM), dakle za istih šest bolesti kao panel AQHA-e za quarter konje. Ždrijebeta AQHA-registriranih roditelja, oždrijebljena od 1. siječnja 2007., sa statusom HYPP N/H ili H/H prema pravilniku ApHC-a moraju proći test na HYPP. Podatka o životnom vijeku koji bi vrijedio posebno za appaloosu nema; Merckov veterinarski priručnik za konje općenito navodi 25–30 godina.

Razlika između appaloose i paint konja

Appaloosa i američki paint konj obje su šarene pasmine, ali imaju različite uzorke i različitu pozadinu. Kod appaloose uzorak uzrokuje gen LP, koji donosi i šarenu kožu, bijelu bjeloočnicu, prugasta kopita i postupno posvjetljivanje dlake. Paint konj je, prema opisu slovenskog udruženja SIQHA, quarter konj s obojenim uzorkom, a registar vodi American Paint Horse Association. Gen LP nije ograničen na appaloosu: UC Davis ga navodi i kod knabstrupera, norika i ponija Pony of the Americas.

Kome odgovara appaloosa

Appaloosa odgovara jahačima koji traže svestranog, izdržljivog i u pravilu mirnog konja za western, terensko jahanje ili rekreaciju. Manje odgovara onima koji bi konja kupili samo zbog uzorka, bez provjere zdravlja očiju i školovanosti. Treba staju sa svakodnevnim ispustom i društvom drugih konja, sijeno kao osnovu prehrane, redovit rad, potkivača, stomatologa i veterinara. Korisno je voditi bilješke o cijepljenjima, posjetima potkivača i pregledima očiju.

Prednosti i mane