Andaluzijski konj (PRE, Andalusian)

O pasmini

Andaluzijski konj je barokni jahaći konj s Iberskog poluotoka koji službena španjolska matična knjiga vodi pod imenom Pura Raza Española (PRE), čista španjolska pasmina. Standard pasmine propisuje visinu u grebenu od 154 do 172 cm za pastuhe i od 152 do 170 cm za kobile, energičan, plemenit i poslušan karakter te elastične, podignute hodove zbog kojih je stoljećima cijenjen u klasičnom dresurnom jahanju.

Andaluzijac ili PRE: jedna pasmina, dva imena

»Andaluzijac« i »PRE« označavaju istu pasminu: prvo je staro regionalno ime, drugo službeni naziv matične knjige. Američka udruga IALHA objašnjava da se izraz »Andalusian« dugo koristio za klasičnog iberskog konja s juga Španjolske i da su tako nazvani i prvi konji uvezeni u SAD. Matičnu knjigu PRE osnovala je 1912. vojna uzgojna služba Cría Caballar, a 2007. upravljanje je preuzela udruga uzgajivača ANCCE. Prema uzgojnom programu koji je potvrdilo španjolsko ministarstvo poljoprivrede, to je izvorna knjiga pasmine za Španjolsku i cijeli svijet.

Pasmina je najraširenija u Španjolskoj, a najviše uzgajališta i konja ima Andaluzija. Krajem 2019. u matičnoj knjizi bilo je 252.852 živih konja iz 35.527 uzgajališta, a uzgajivača je bilo i u 65 drugih država. Uzgojni program ANCCE među državama u kojima vrijedi navodi i Hrvatsku i Sloveniju.

Od antičkog iberskog konja do kraljevskih konjušnica

Prema Kraljevskoj andaluzijskoj školi konjičke umjetnosti iz Jereza, konj na Iberskom poluotoku živi otprilike tri tisuće godina, a već ga je u 4. stoljeću pr. Kr. hvalio Aristotel. Budući da je iberski konj bio na glasu, izvozili su ga i njime križali druge pasmine. Kralj Filip II. planski je unapređivao španjolski uzgoj: kraljevske konjušnice u Córdobi izgrađene su 1568. radi uzgoja konja čiste španjolske pasmine. Nekoliko je stoljeća bio najcjenjeniji konj u Europi.

Taj se utjecaj vidi i u našem susjedstvu. Car Maksimilijan II. osnovao je 1560. u Kladrubyju dvorsku ergelu sa španjolskim konjima, a nadvojvoda Karlo oko 1580. ergelu u Lipici, također na španjolskoj osnovi. Posebna grana pasmine je kartuzijanska linija (cartujano), koju službeni katalog španjolskih pasmina priznaje unutar PRE-a. Genomsko istraživanje sveučilišta u Sevilli i Córdobi opisuje je kao populaciju koja se zatvoreno uzgaja više od 500 godina, ali s izraženim uskim grlom u posljednjoj generaciji.

Visina, masa i barokna građa

Standard PRE propisuje visinu u grebenu od 154 do 172 cm za pastuhe i od 152 do 170 cm za kobile. Pastusi niži od 154 cm i kobile niže od 152 cm isključuju se, a visina iznad 172 odnosno 170 cm smatra se manom koja snižava ocjenu. Konj treba biti približno jednako visok kao dug: indeks omjera visine grebena i kose duljine trupa mora biti između 95 i 105.

Glava je srednje duga, suha, sa subkonveksnim, blago ispupčenim profilom, vrat snažan i povijen (kod kobila manje), griva bujna i svilenkasta, a rep nisko usađen, dug i često valovit. Leđa su gotovo ravna, slabine kratke i široke, sapi zaobljene i kod odraslih konja niže od grebena. Masu matična knjiga ne propisuje. Veterinarski pregledan vodič PetMD i profil tvrtke za hranu Mad Barn navode 900–1.100 funti, odnosno približno 410–500 kg.

Boje: prevladavaju sivac i dorat

Prema standardu PRE prevladavajuće su boje siva i dorata. Omjer pokazuje istraživanje konja oždrijebljenih u Španjolskoj od 2005. do 2021.: među njima je bilo 15.681 sivac, 15.011 dorata, 4.841 vranac i 3.292 riđana. Sivci s godinama sijede, a kao ždrebad još nisu bijeli; u tom su istraživanju bijele oznake na nogama zato bilježene kod ždrebadi, dok sivci još nisu bili bijeli.

Standard pasmini ne pripisuje bijele mrlje na tijelu, glavi ili nogama. Isključuju se konji kod kojih bijela oznaka na glavi zahvaća očnu šupljinu ili cijelo lice, bijele čarape sežu preko koljena ili skočnog zgloba ili na tijelu postoji depigmentirana mrlja veća od 3 cm. Neprihvatljive su i oči različitih boja ili plave oči, osim kad su svojstvene boji dlake.

Narav: vatren, ali poslušan

Standard od andaluzijca traži temperament koji je »energičan, plemenit, poslušan i uravnotežen«, uz veliku sposobnost učenja. Opisuje ga kao skromnog, izdržljivog konja koji brzo uči i lako se prilagođava različitim zadacima. Kraljevska škola u Jerezu ističe njegove primjerene reakcije i spremnost na svaku vrstu obuke.

Za jahača to znači osjetljiv konj koji brzo odgovara na pomagala. Mirnog, dobro školovanog andaluzijca može jahati i manje iskusan jahač uz trenera. Mlad ili vatren pastuh koji reagira na svaki pokret traži iskusnog jahača, pa prikladnost za početnika uvijek ovisi o pojedinom konju i njegovoj obuci.

Hodovi, skupljenost i klasična dresura

Andaluzijac je uzgojen prije svega za rad pod sedlom, osobito za dresuru. Standard opisuje prostrane, sjajne, okretne, energične i elastične hodove s izraženim podizanjem nogu i velikom lakoćom skupljanja i okreta na stražnjim nogama. Kas treba biti elastičan i lebdeći, galop tečan s pravilnim skokovima. Zato ga uzgojni program spominje uz španjolsku visoku školu, sportsku dresuru i dresuru doma vaquera.

Isti dokument među tradicionalnim namjenama navodi i rejoneo (borbu s bikovima s konja), acoso y derribo (ispitivanje mladih bikova), zapregu te rad sa stokom i na gospodarstvu. Doma vaquera je prema definiciji španjolskog konjičkog saveza niz vježbi u pravokutnom prostoru preuzetih iz rada s govedima na pašnjaku. Andaluzijca viđamo i u zaprezi, u radu sa stokom i u rekreativnom jahanju.

Andaluzijac i luzitanac: u čemu je razlika?

Luzitanac je portugalski srodnik andaluzijca, danas samostalna pasmina s vlastitom matičnom knjigom. Prema portugalskoj disertaciji (Vicente, 2020) koju objavljuje APSL, konji iz Španjolske i Portugala od 1942. priznaju se kao dvije pasmine. Američka udruga IALHA istu godinu navodi kao početak prve službene portugalske matične knjige luzitanaca, u koju je upisano i nekoliko konja PRE, a 1966. su prema IALHA-i Španjolska i Portugal jasno utvrdili da se konji oždrijebljeni u Portugalu zovu luzitanci, a oni oždrijebljeni u Španjolskoj PRE. Matična knjiga luzitanaca prema APSL-u osnovana je 1967.; danas je vodi udruga APSL, osnovana 1989.

Izgledom su slični. APSL za luzitanca navodi prosječnu visinu od 155 cm za kobile i 160 cm za pastuhe te masu oko 500 kg. I kod njega su najčešće boje siva i dorata. Standard luzitanca naglašava sklonost visokoj školi i takozvanim vježbama gineta (rad sa stokom, borba s bikovima). Razlika je dakle prije svega u matičnoj knjizi i naglascima standarda; prema IALHA-i razdvajanje knjiga omogućilo je da se pasmine razviju u zasebne tipove.

Sivci, melanomi i vitiligo

Kod sivih konja PRE vitiligo i melanom razmjerno su česti, a siva je najčešća boja andaluzijaca. Sijeđenje dlake s godinama dominantno je svojstvo koje uzrokuje udvostručenje dijela gena STX17, a povezano je s češćim melanomom i depigmentacijom kože. U istraživanju Sveučilišta u Sevilli na 11.436 konja PRE 2,8 % ih je imalo barem tragove vitiliga oko očiju, 20,5 % oko usta, a 1,6 % melanom različitog stupnja. Dob, boja i parenje u srodstvu bili su značajno povezani sa sva tri ishoda.

Matična knjiga prisutnost melanoma ubraja u mane koje snižavaju ocjenu konja. Kod sivca je zato dio uobičajene skrbi da se pri timarenju pregleda koža ispod repa, oko anusa i na glavi, a o eventualnim kvržicama razgovara s veterinarom.

Kila, laminitis i druge zdravstvene teme

O nekim zdravstvenim temama kod andaluzijca postoje istraživanja španjolskih veterinarskih i agronomskih fakulteta. U bolničkom istraživanju Autonomnog sveučilišta u Barceloni pregledano je 468 konja operiranih zbog kolika, među njima 192 andaluzijca. Andaluzijci su imali više ingvinalnih kila od drugih pasmina i bili su skloniji laminitisu kao komplikaciji nakon operacije.

Od 10.929 konja PRE njih 8,91 % imalo je toliko izražen masni greben vrata da ga matična knjiga kažnjava ili isključuje. To je svojstvo umjereno nasljedno. Istraživanje 127 andaluzijaca iz područja metabolizma potvrdilo je kod ispitanih konja sklonost pretilosti, a u istraživanju 51.134 konja PRE samo 15,75 % konja nije imalo nijednu od četiri proučene kutne mane kopita, što je važno za rad potkivača.

Koliko dugo živi andaluzijski konj?

Pouzdane statistike životnog vijeka za PRE nema. Veterinarski priručnik Merck za konje općenito navodi 25–30 godina, pri čemu vijek ovisi o zdravlju, skrbi i veličini. Vodič PetMD za andaluzijca navodi 25 godina. Budući da je mnogo andaluzijaca sivih, kod starijih konja posebno je važan redovit pregled kože.

Hranidba i kretanje

Osnova hranidbe je voluminozna krma: sijeno ili pašnjak, uz što konj prema kodeksu dobrobiti britanskog ministarstva DEFRA treba gotovo stalan pristup krmi kad ne radi i stalan pristup svježoj vodi. Minerali i vitamini dodaju se kad pašnjak nije dovoljan. Koncentrata se daje samo onoliko koliko konju treba za rad ili dobivanje mase. Kod andaluzijca, koji je sklon pretilosti, korisno je redovito procjenjivati tjelesnu kondiciju i debljinu vrata; o obrocima se valja posavjetovati s veterinarom ili stručnjakom za hranidbu.

Konj je životinja krda i treba društvo drugih konja. Kodeks DEFRA navodi da mu izolacija šteti i da svaki konj u staji ima koristi od svakodnevnog ispusta, gdje pase i druži se s drugima. Osim ispusta andaluzijac treba redovit, raznolik rad pod sedlom ili na lonži jer brzo uči.

Njega grive, kopita i zuba

Njega je umjereno zahtjevna. Kratka dlaka brzo se sredi, a više vremena traže bujna griva i dug rep, koje treba redovito raščešljavati. Pri timarenju sivca uvijek se pregledava koža. Potkivač treba obrezati kopita ili ih ponovno potkovati prema svojoj procjeni, obično svakih 4–8 tjedana. Zube barem jednom godišnje treba pregledati veterinar ili dentalni tehničar. Cijepljenje i plan dehelmintizacije, uključujući pretrage izmeta na jajašca parazita, dogovaraju se s veterinarom.

Kome andaluzijski konj odgovara

Andaluzijac odgovara jahaču kojeg zanimaju klasična dresura, doma vaquera ili elegantno rekreativno jahanje i koji želi osjetljivog, poslušnog konja s mnogo izraza. Manje odgovara onome tko traži konja bez rada i vremena za obuku: energičnog mladog andaluzijca treba školovati iskusan jahač. Prije kupnje valja provjeriti upis u matičnu knjigu PRE, a kod sivca i stanje kože. Treba svakodnevni ispust, društvo drugih konja i krmu prilagođenu sklonosti pretilosti. Posjeti veterinaru, potkivaču i dentalnom tehničaru česti su, pa ih je korisno bilježiti na jednom mjestu.

Prednosti i mane