Štakor (Fancy Rat)

O vrsti

Uzgojni štakor je udomaćeni oblik sivog štakora (Rattus norvegicus) koji po inteligenciji i sposobnosti vezivanja uz čovjeka često nadmašuje mnoge druge male glodavce – lako nauči doći na poziv imena, izvoditi jednostavne trikove i prepoznati svog skrbnika. Jedan je od rijetkih glodavaca kojeg se može razmjerno pouzdano naučiti koristiti kutak kaveza kao WC, što mnoge iznenadi. Upravo ta bliskost znači da štakoru treba više svakodnevne pažnje nego što se na prvi pogled čini.

Društvo nije bonus, nego uvjet

Štakore nikad ne držimo same – potrebna su barem dva istospolna štakora, jer bez društva svoje vrste pate čak i uz puno pažnje skrbnika. Skupina štakora uvedena zajedno u mladosti uspostavlja jasnu socijalnu hijerarhiju i velik dio dana provodi u međusobnom njegovanju i igri.

Prostrana, višekatna kućica

Kako je štakor radoznao i tjelesno spretan penjač, treba mu visok, višekatni kavez s policama, konopima i skrovištima, a ne samo velika podna površina. Steljka mora biti bez prašine i aromatičnih ulja (izbjegavati cedar i borovinu), jer se dišni putovi štakora brzo nadražuju – pluća su mu među najosjetljivijima od svih malih glodavaca.

Zubi i kavez otporan na glodanje

Štakor ima za svoju veličinu iznimno jake čeljusti, pa kavez mora biti metalni, jer mekšu plastiku ili tanje drvo brzo pregrize – to vrijedi i za inače popularne plastične cijevi i kućice, koje kod drugih malih glodavaca traju znatno dulje. Kako mu sjekutići rastu cijeli život, treba mu stalan pristup drvenim grickalicama i kartonu, inače prerastu.

Svakodnevno vrijeme izvan kaveza

Štakoru je potrebno svakodnevno nadzirano vrijeme izvan kaveza za istraživanje, igru i učenje – jedan je od najradoznalijih i najinteligentnijih malih ljubimaca, koji se bez takvog obogaćenja brzo dosađuje i može postati apatičan ili uništavati opremu u kavezu.

Prehrana

Osnovu čini kvalitetna peletirana hrana za štakore, dopunjena svježim povrćem, manjim količinama voća i povremenim izvorom bjelančevina, jer je štakor svejed. Budući da su štakori skloni debljanju, obrok se odmjerava, a poslastice bogate mastima ili šećerom koriste se samo povremeno.

Uvođenje novih štakora u skupinu

Novog štakora ne možemo jednostavno pustiti u postojeću skupinu – prvo nekoliko dana razmjenjuju steljku i miris, a zatim ih nekoliko tjedana postupno i pod nadzorom spajamo na neutralnom teritoriju, gdje nijedan još nije uspostavio svoj prostor. Postupno upoznavanje znatno smanjuje rizik od sukoba koji bi mogao nastati kad bi se stranog štakora jednostavno ubacilo u već uspostavljenu hijerarhiju.

Kratak životni vijek i zdravstveni rizici

Štakor živi razmjerno kratko, obično samo dvije do tri godine, pa je praćenje zdravlja tijekom cijelog tog razdoblja važno. Sklon je respiratornim infekcijama, koje pogoršava prašan ili slabo prozračen prostor, te tumorima, najčešće mliječnim fibroadenomima – zato se preporučuje godišnji pregled kod veterinara koji poznaje glodavce te brza reakcija na svaku novu kvržicu ili promjenu disanja. Rana sterilizacija ženke, nakon dogovora s veterinarom, može smanjiti rizik od takvih tumora.

Temperatura i okolina

Prikladan raspon za prostoriju s kavezom je između 19 i 23 °C, bez propuha i temperaturnih ekstrema – štakori se ne znoje, osim na šapama, pa vrućinu loše podnose. Kako je riječ o plijenskoj životinji, drži se odvojeno od mačaka, pasa i drugih grabežljivaca, a njegovo društvo trebaju biti isključivo drugi štakori.

Prednosti i mane