O vrsti
Kineski hrčak (Cricetulus griseus) često se svrstava među patuljaste hrčke, no taksonomski to nije točno - pripada rodu Cricetulus, dok su 'pravi' patuljasti hrčci (rusko-džungarski, Campbellov, Roborovskijev) iz posve drugog roda, Phodopus. Podrijetlom je iz sušnih područja sjeverne Kine i Mongolije, gdje u prirodi živi samotnjački život u podzemnim hodnicima. Vrsta je poznata i znanstvenoj zajednici jer su stanice iz jajnika kineskog hrčka (tzv. CHO stanice) jedna od najčešće korištenih staničnih linija u biomedicinskim istraživanjima - no to nema nikakve veze s njegovom ulogom kućnog ljubimca.
Izgled i mjere
Tijelo kineskog hrčka izduženo je, dužine 8 do 13 cm, a masa mu je između 30 i 45 g - dakle znatno je lakši od sirijskog hrčka, iako nije najmanji među hrčcima. Najprepoznatljivija osobina je rep: za razliku od većine hrčaka koji imaju jedva vidljive kratke repove, kineski hrčak ima dug, tanak rep (2 do 3 cm) koji mu pomaže pri ravnoteži i penjanju. Divlja varijanta boje je smeđa s tamnom prugom niz leđa i svjetlijim trbuhom, uzgojena je i bijela varijanta s prugom.
Temperament
Po naravi je miran i prilično nježan kad se jednom navikne na ruke, no dok nije pripitomljen, može ugristi, osobito ako ga probudite ili iznenadite. Aktivan je uglavnom noću, a tijekom dana uzima kraće stanke budnosti. Iznimno je spretan penjač i jedan od 'atletskijih' hrčaka, što znači i da rado istražuje svaki otvor u kavezu - zato mu treba strpljivo, postupno navikavanje na dodir te kavez iz kojeg doista ne može pobjeći.
Kavez i prostor
Kineskom hrčku treba jednako velik kavez kao sirijskom, bez obzira na manju tjelesnu veličinu - PDSA preporučuje minimalnu podnu površinu od 100 × 50 cm, s najmanje 20-25 cm dubokom podlogom za kopanje. Poklopac ili vratašca moraju čvrsto i sigurno zatvarati jer su hrčci općenito poznati 'bjegunci', a kineski je zbog sposobnosti penjanja posebno vješt u pronalaženju izlaza kroz uske razmake između šipki klasičnih kaveza. Kotač za trčanje treba biti dovoljno velik (prema preporukama najmanje 25-27 cm) da leđa tijekom trčanja ostanu ravna - premalen kotač može uzrokovati trajnu zakrivljenost kralježnice, osobito kod mladih životinja.
Prehrana
Osnova prehrane je kvalitetna komercijalna mješavina za hrčke, dopunjena malim količinama svježeg povrća i rjeđe voća. Kod dijela populacije kineskih hrčaka zabilježena je nasljedna sklonost šećernoj bolesti - ona potječe iz laboratorijski uzgojenih, selektivno parenih linija i ne javlja se kod svih jedinki ove vrste. Budući da se unaprijed ne može znati nosi li je pojedina životinja, mnogi veterinari za sve kineske hrčke iz opreza preporučuju prehranu s malo šećera i masti, bez slatkog voća i gotovih 'hrčkovskih' poslastica. Kao i kod drugih hrčaka, i njegovi sjekutići rastu cijeli život, stoga mu je potreban stalan pristup drvu za glodanje ili posebnim drvenim grickalicama, inače zubi mogu prerasti i otežati hranjenje. Prostor treba biti stalno topao, između 18 i 21 °C, bez propuha i izravne sunčeve svjetlosti - preniske temperature mogu izazvati stanje mirovanja (torpor), koje kod kućnog ljubimca nije poželjno.
Samotnjački život
Kineski hrčak strogi je samotnjak: u prirodi se s drugima susreće samo radi parenja ili obrane teritorija, a u zarobljeništvu već zajednički smještaj dvije jedinke istog spola može završiti ozbiljnim sukobom. Svakom hrčku stoga treba vlastiti kavez - druženje s drugim hrčcima ili drugim kućnim ljubimcima nije prikladno. Zbog brzine, sitne građe i povremenog ugriza prije pripitomljavanja nije idealna prva životinja za malu djecu koja bi ga sama stalno željela držati - više odgovara starijoj djeci pod nadzorom odraslih ili odraslima spremnima uložiti vrijeme u postupno, strpljivo navikavanje. Prikladan je za manje stanove jer mu za kretanje po prostoru ne treba velika podna površina, no ipak je riječ o hrčku koji od vlasnika pri postavljanju sigurnog, na bijeg otpornog kaveza traži više pažnje nego neke 'početničke' životinje.
Temperament
samotnjački, noćno aktivan, isprva plašljiv, spretan penjač, nježan kad se pripitomi
Komu je namijenjena
iskusne vlasnike hrčaka, stariju djecu uz nadzor
Životni prostor
kavez min. 100×50 cm, samostalno, bez suživota s drugim hrčkom
Njega
noćno aktivan; siguran kavez otporan na bijeg i oprezna prehrana (rizik od dijabetesa)
Prednosti i mane
Prednosti vrste
nakon pripitomljavanja miran je i pitom, prikladan je za manje stambene prostore, ima zanimljivo i aktivno ponašanje (penjanje i istraživanje)
Na što paziti
strogi je samotnjak i ne podnosi društvo drugih hrčaka, treba mu posebno siguran kavez otporan na bijeg, nije idealan za malu djecu koja bi ga sama željela držati
Napomene
Zbog moguće nasljedne sklonosti šećernoj bolesti kod dijela populacije preporučuje se oprezna prehrana s malo šećera i masti; kavez mora biti posebno siguran od bijega jer je vrsta iznimno spretan penjač.
