O vrsti
Degu je danju aktivan, iznimno društven i natprosječno inteligentan glodavac iz Čilea – zato ga skrbnik cijeli dan može promatrati i s njim komunicirati, što je kod kućnih glodavaca rijetkost. Ipak nije životinja za potpunog početnika: treba mu društvo istovrsnih, veliko i visoko stanište te strogo kontroliranu prehranu, jer je izrazito sklon šećernoj bolesti tipa 2.
S čileanskih obronaka Andi do popularnog kućnog glodavca
Degu (Octodon degus) potječe iz srednjeg Čilea, gdje naseljava polusušne grmljike (tzv. "matorral") na zapadnim obroncima Andi, od razine mora do otprilike 1800 m nadmorske visine. U prirodi živi u složenim podzemnim kolonijama koje dijeli skupina – prema Priručniku sisavaca svijeta (Handbook of the Mammals of the World) riječ je obično o 2 do 5 odraslih ženki s mladima, dok se broj odraslih mužjaka u skupini razlikuje među izvorima. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) ga zbog rasprostranjenog područja i odsutnosti većih prijetnji svrstava među najmanje zabrinjavajuće vrste (Least Concern, procjena 2016.).
Izgled, mjere i dnevni ritam
Odrasla životinja mjeri približno 17–21 cm (duljina tijela bez repa), mužjaci su u prosjeku nešto veći od ženki; tjelesna masa iznosi između 200 i 300 g. Rep, gotovo jednako dug kao tijelo i završava tamnim čuperkom, nije namijenjen hvatanju – degua nikada ne podižite niti držite za rep, jer uz strah ili stres može odbaciti kožu i vrh repa, što zahtijeva veterinarsku skrb zbog rizika od infekcije. Za razliku od većine kućnih glodavaca, degu je danju aktivan (s vrhuncima aktivnosti ujutro i navečer), pa mu treba predvidiv ritam svjetla i tame.
Prehrana i sklonost šećernoj bolesti
Degu je izrazito sklon šećernoj bolesti tipa 2, stoga se prehrana temelji na neograničenoj količini kvalitetnog sijena, dopunjenoj malom, odmjerenom količinom peleta za degue ili činčile (bez melase) te rijetko malom količinom dopuštenog povrća s niskim udjelom šećera. Voće i slatke poslastice (uključujući one s melasom) izbjegavajte; mrkva, cikla i drugo slađe povrće neka budu tek vrlo rijetka poslastica u maloj količini. Degu također jede vlastiti mekani izmet izravno iz čmara (koprofagija) – riječ je o normalnom i nužnom ponašanju kojim iz hrane izvlači preostale hranjive tvari, a ne o znaku bolesti.
Stanište i temperatura
Treba mu veliko, visoko stanište s više katova, granama sigurnog drva (npr. kruška, jabuka, bukva) za penjanje i čvrstim, tapeciranim policama, jer mrežasti ili skliski pod mogu ozlijediti stopala. Kako je plijen grabljivicama, sigurnije se osjeća pod punim krovom nego pod otvorenom mrežom. Prostor treba biti dobro prozračen – akvariji i zatvoreni terariji od stakla mogu uzrokovati dišne probleme zbog slabog protoka zraka. Degu slabo podnosi vrućinu: temperatura u staništu ne smije prelaziti 20 °C, stoga ga postavite dalje od radijatora i izravne sunčeve svjetlosti; životinja koja nepomično leži spljoštena na trbuhu možda je pregrijana i treba joj hitna veterinarska pomoć.
Kupanje u pijesku umjesto u vodi
Za njegu krzna i kože degu treba redovito kupanje u posebnom pijesku za činčile – u plitkoj, teškoj posudi s oko 4 cm dubokim pijeskom, dostupnom otprilike 2 do 3 puta tjedno na oko 20 minuta. Češći ili stalan pristup pijesku nije potreban i može previše isušiti krzno. Vodu za kupanje ne koristite.
Društvenost i bogata glasovna komunikacija
Degu je među kućnim glodavcima jedan od najdruštvenijih – u prirodi dijeli podzemne rovove, zajedno odgaja mlade i međusobno se njeguje, stoga ga nikada ne držimo samog: najbolje u istospolnoj skupini ili paru, kako bismo spriječili neplanirano razmnožavanje. Istraživanje glasovnog repertoara (Long, 2007.) na temelju više od 3500 snimaka utvrdilo je najmanje 15 različitih kategorija oglašavanja – od alarmnih poziva do komunikacije između roditelja i mladunčadi – što upućuje na razmjerno raznolik i kompleksan repertoar glasovne komunikacije.
Zdravlje i zubi
Zdrav degu ima bistre oči, čiste uši, sjajno krzno i zube prirodne žuto-narančaste boje – ako zubi iznenada pobijele, to može biti znak lošeg zdravlja, a ne poboljšanja. Zubi mu neprestano rastu, stoga ih provjeravajte barem jednom tjedno; prekomjeran rast ili nepravilno poravnanje smije ispraviti samo veterinar. Degu je sklon i sivoj mreni te, zbog gore opisane sklonosti šećeru, šećernoj bolesti. Budući da je riječ o relativno novoj kućnoj životinji, preporučamo veterinara s iskustvom u egzotičnim vrstama i godišnji zdravstveni pregled.
Prije nego što se odlučite
Degu je prava životinja za skrbnika koji može osigurati barem dvije životinje zajedno, veliko stanište s kontroliranom temperaturom i dosljednu prehranu s malo šećera – zauzvrat nudi iznimno interaktivnog, danju aktivnog suživota kojeg ćete, za razliku od većine kućnih glodavaca, moći promatrati i s njim komunicirati cijeli dan.
Temperament
danju aktivan, iznimno društven, inteligentan, znatiželjan, vrlo vokalan
Komu je namijenjena
iskusne skrbnike koji mogu osigurati skupinu/par, veliko stanište i strogo kontroliranu prehranu
Životni prostor
veliko, visoko stanište s više katova, penjalicama i čvrstim policama; temperatura ne smije prelaziti 20 °C, bez akvarija/terarija od stakla
Njega
neograničeno sijeno, mala količina peleta bez melase, bez voća/mrkve; pijesak za kupanje 2–3× tjedno; skupina istovrsnih; zube provjeravajte tjedno
Prednosti i mane
Prednosti vrste
danju aktivan i interaktivan, iznimno inteligentan, dugovječan za glodavca
Na što paziti
sklon šećernoj bolesti (bez voća, mrkva/cikla tek rijetko), nikada ga ne držimo samog, snažan nagon za glodanjem
Napomene
Nikada ga ne podižite niti držite za rep – može odbaciti kožu i vrh repa. Bijeli zubi (umjesto prirodnih žuto-narančastih) mogu biti znak bolesti, a ne poboljšanja. Izbjegavajte voće i slatke poslastice; mrkva, cikla i drugo slađe povrće neka budu tek vrlo rijetka poslastica u maloj količini.
